Kad muško bude bik bez mozga

Gorkić Taradi
Gorkić TaradiKonobar s olovkom

Danas ujutro sam se okupao, obrijao, oprao zube, obrezao nokte, namirisao, frizura je na žalost grozna no sredio sam se najviše što sam mogao jer sam izlazio van, na tržnicu, a u današnje doba karantene to je izlazak za koji se čovjek mora srediti. Dobio sam zadatak od žene, kupiti domaće mlince!

I dok sam ja spremao mlince u vrećicu, priđe mi jedna žena i pruži nešto u ruku:
– Bok! Deni ovo u vrećicu!
Zahvaljujem zbunjeno no žena odmah shvaća da je ne prepoznajem!
– Od Ivane Kiščinal mama!
Naravno, meni odmah osmijeh od uha do uha! Naime, Ivana Kiščinal je ilustratorica moje knjige Konobar s olovkom, a i mama je bila na promociji! I tako mi odmah razvezli kako online kupovina ne može zamijeniti kupovinu na licu mjesta starijim ljudima jer oni žele vidjeti što kupuju, možda se malo cjenkati, a i malo porazgovarati! Mi mladi ( i tu smo se oboje nasmijali!) još i možemo prihvatiti online kupnju. Pitam jel’ bilo prije više štandova (ja sam došao već blizu podneva i bila su još 5 – 6 štanda), kaže ona da i nije, “nije stiglo povrće i voće izrasti!” Shvatio sam što je htjela reći :):):) No ove ukiseljene bukovače što sam dobio od Nadice Kiščinal izrasle su na posjedu OPG-a Kiščinal u Orehovici i sasvim sigurno će mi pasati ovih dana.

OPG Kiščinal

Nakon srdačnog razgovora na distanci (razmak 2 m po preporuci stožera) produžujem u Plodine. Pinca je na akciji, a doma su svi doslovce ludi za njom osim mene, no sebi ću uzeti mladog luka jer za tržnicu još nije stigao izrasti da ga tamo kupim. Tim prvim korakom prema Plodinama započelo je moje približavanje biku bez mozga!

Dođem pred Plodine, vidim ljudi čekaju u redu, neki na razmaku, neki za razmak nikad čuli u životu! Među ovima što nikad nisu čuli za razmak je i bik bez mozga no to još tog trenutka nisam znao. Dobra strana ovisnosti o mobitelu je što smo svi koji smo surfali na mobitelu držali i razmak, ovi koji nisu surfali kao i naš bik bez mozga nisu baš držali do razmaka. Djelatnik Plodina pušta unutra grupicu po grupicu kupaca dezinficiravši im pri ulazu ruke pa je došao red i na grupicu s kojom sam i ja ušao.
Krenem da kupim mladi luk i taman rastvorim vrećicu kad se bik bez mozga nabije uz mene. Ne da je stao tik do mene nego se baš nabio na mene i počeo, ne prebirati nego doslovce kopati k’o pomahnitao bager po mladom luku razbacujući ga uzduž i poprijeko.
– A razmak? – upitam ga ja.
– Ma zabole me, odgovara, ja imam masku! – odgovara on.
– Da, odgovaram ja, samo maska ne pomaže ako nemate mozak!
Budući da je ipak bik bez mozga nije mogao shvatiti što sam mu rekao. Zato apeliram na žene, braću, sestre, djecu, roditelje koji imaju takve bikove bez mozga, nacrtajte im! Hvala!


Podržite literarno stvaralaštvo djece

kn

Odredite sami iznos

Select Payment Method
Personal Info

Donation Total: 1,00 kn

HELCOM Trade - donator udruge Mlada pera
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: