Cijepljenje očima jednog mrguda

Gorkić Taradi
Gorkić Taradi – Konobar s olovkom
Facebook | Twitter

Na cijepljenje (ovo cijepljenje protiv korone, ne cijepljenje sa zagorskim tudomom da ne bi bilo zabune) prijavio sam se još tamo…tamo…pa davno tamo i pomislio da su već zaboravili na mene. Iskreno, cijepim se samo zato što radim u ugostiteljstvu pa se nekako osjećam odgovoran, ali najviše da konačno opet mogu na kavu kod prijatelja u Sloveniju. Ja sam u takozvanoj rizičnoj skupini po nekim zdravstvenim karakteristikama i nekako je prevagnulo mišljenje da se cijepim jer:
– ako nuspojava bude smrt bit ću mrtav pa tako i tako neću znati, u Raj sigurno neću, a u Pakao po uzoru na nemali broj svećenika ne vjerujem,
– ako bude neka ozbiljnija trajnija nuspojava evo mene konačno u invalidskoj mirovini, ne moram razmišljati kuda i kako do starosne, a nekima bi vjerojatno i sunce svanulo,
– bude li sve u redu mogu kod prijatelja u Sloveniju na kavu.

Znam da neki mlađi zaziru od cijepljenja pogotovo otkako su se pojavile priče o štetnosti cjepiva na trudnoću i nemogućnost začeća no nisam kompetentan niti stručan da ih razuvjerim ili poduprem i stoga će ili mladi morati voditi dati argumente za svoju bitku ili vjerodostojna struka (samo ne Capak&Co.) dokazati mladima potrebu i opravdanost cijepljenja.

Cijepljenje očima jednog mrguda Zanimljivo je da sam dobio poziv za cijepljenje u Mursko Središće iako živim u Čakovcu no kako radim blizu Murskog Središća skočio sam pod pauzom da se odazovem tom famoznom pozivu. Cijepljenje sam trebao obaviti u OŠ Mursko Središće za koju naravno ne znam gdje je i uključim GPS. E ali tamo gdje treba skrenuti prema školi stoji striček policajac i ne pušta, kaže vozi dalje prva lijevo. Vozim ja dalje prva lijevo i skoro završim na nogometnom terenu. Po gunguli ostalih ljudi shvatim da se tu treba parkirati pa pješke preko pruge u školu.

Dođem ja pred školu u 17,25 (bio sam naručen u 17,30) kad ono gužva pred ulazom. A ništa, idem ja na kraj reda kad ono red se produžuje iza ugla, a iza ugla kolona! Kad me nije srčani treći put strefio! Pa jesu oni normalni! Zastanem ukamenjen, a vjerojatno sam napravio neku smiješnu grimasu jer su ljudi ispred mene prasnuli u smijeh!
Prvi poriv mi je bio da se okrenem i odem no razmislim, imaš malo dužu pauzu zbog cijepljenja, sačekaj, možda nešto bude iskrslo, recimo dođe mi slabo, srušim se i uzmu me preko reda!

Stanem ja na kraj reda no za sekundu više nisam bio zadnji u redu. Skupljaju se ljudi k’o da se dijele predizborna obećanja i upaljači. Stojim tako neko vrijeme kad odjednom red se pomakne za par metara, ne za metar-dva nego ono, par metara. Opa bato, bit će nešto! Možda dođem na red i bez padanja u nesvijest!

Odjednom dolazi jedna teta doktorica i šapne iz sveg glasa: “Ima li netko da je naručen u 17 sati?” Teta doktorica je to upitala u 17,38. Nitko nije to potvrdio, ali se iz stotinu grla zaorilo: u 17,30! Nije pomoglo.

Ode teta doktorica, mi se u koloni već svi skompali, mudrujemo, analiziramo, kimamo glavama i dajemo stručne analize kad evo nove tete doktorice i odmah po nastupu vidiš da je po činu najmanje feldmaršal.
Ljubazno-oštrim glasom upita ima li nekoga da čeka, a da nije naručen. Opet sam izvalio jezik od čuđenja, pola kolone diglo ruku!

“Ajd vi nenaručeni tamo s one strane rampe da riješimo ove naručene pa ćemo onda vas!” – ljubazno zapovijedi feldmaršalica i svi nenaručeni je poslušaju bez ijednog prigovora. Jedna naručena je pokušala da je uzme preko reda, ali feldmaršalica odmah to sasiječe u korijenu: “Automat vas je naručio 700, a samo je 5 timova. sačekajte malo, brzo to ide, svi ćete doći na red! Osim toga, ne mogu Vas ja pustiti, to mogu samo oni naprijed, a ne bih Vam savjetovala da ih to upitate!”

Ode ona unutra i vrati se ona teta doktorica s nježnim glasićem i počne prozivati. Naravno da smo svi prišli bliže da čujemo je li netko od nas dobitnik na lotu. Prozove prvih sedam, pa drugih pet i ode unutra. Ništa, čekaj dalje! No evo je za par minuta i prvo prozove Gorkić! Bio sam kraj nje u sekundi! Pokaže mi da uđem. Prešao sam prag kao da ulazim u svetište gdje me dočekaju dvije plahe djevojke, prva mi uperi pištolj u glavu i izmjeri temperaturu, druga dezinficira ruke i pošalje kod treće koja mi da moj broj pod kojim sam na spisku pozvanih. Veli mi da malo sjednem u hodniku pa sam malo sjeo ali su me brzo digli i poslali u dvoranu da tamo malo sjednem pa sam tamo malo sjeo ali sam brzo poslan kod jednog tima na cijepljenje. I tako sam pao u ruke tetama Anji, Danijeli i Mirjani!

Cijepljenje očima jednog mrguda
Tete Anja, Danijela i Mirjana

Imaju maske, ali i preko njih, po očima se vidi da su nasmiješene i ljubazne. Pitam ako smijem fotografirati i odmah se namjeste iako je pala napomena da nisu znale pa nisu bile kod frizerke. Vedre, susretljive i istovremeno savjesno provjeravaju sve podatke. Pošalju me da sjednem na drugu stranu stola, kod tete Mirjane koja će me cijepiti. Počela je dezinficirati mjesto uboda i pri tome napravila pravu predigru s riječima toliko efikasnu da je mišić bio totalno opušten i nisam ni osjetio kad je ušlo i k tome još do kraja. Govorim o igli tko nije shvatio! Dođe ti žao otići od njih, ali moram ići opet sjediti, ovaj put 15 minuta da se vidi ima li kakve reakcije, a drugi već čekaju. Došao sam u 17,25 i bio cijepljen u 18,05.

I sad ono što me pozitivno iznenadilo! Ja sam cijelo vrijeme unutra bio jedina osoba bez maske (imam liječničku potvrdu o opravdanosti nenošenja maske!) i NITKO me nije pitao za masku i NITKO me nije poprijeko pogledao jer sam bez maske. Zdravorazumski su stručne osobe vjerojatno pretpostavile da imam razlog zašto ne nosim masku, a ljudi u dvorani su očito logično zaključili da liječnici vide, ali i znaju zašto ja nemam masku i prihvatili to bez negodovanja i poprijekog gledanja. Došlo mi da idem od jedne do druge osobe pa da im objašnjavam o nenošenju maske jer me inače uvijek navlače za tu masku pa ako negdje ulazim na minutu-dvije radije ju stavim jer toliko ću preživjeti nego da se neugodno objašnjavam ne s ljudima nego sa službenim osobama koje bi morale znati da postojimo i mi, izrodi koji opravdano ne nosimo masku.

Tete Anja, Danijela i Mirjana, u prvom redu hvala vam na toplini i ljudskosti!

*********************************INTERMEZZO**********************************

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.