Intervju: Damjan Veličković – putnik iz sezone u sezonu

Damjane, hvala ti što si pristao na ovaj intervju. Molim te prvo se predstavi čitateljima!

Ne, hvala tebi što si me pozvao.

Ja sam Damjan Veličković iz Beograda, 34 godine, po zanimanju strojovođa s prekvalifikacijom konobara.

Znači konobar si, a jesi li konobar zato što si to htio ili te život postavio za konobara?

Sve je započelo u McDonalds restoranu u Beogradu u koji sam upao sa 16 godina gdje sam se počeo prilagođavati zapadnom sistemu rada.  Nakon 5 godina u želji za napredovanjem odlučio sam se prijaviti za rad na kruzeru i to konkretno u Princess Cruises kompaniji koja je elita među kruzerima. Pod godišnjim odmorom sam otišao na intervju za koji sam se prethodno pripremio i uz malo sreće dobio posao.

Tu sam počeo istinski kaliti konobarsko zanimanje, zavolio svoj posao što su primijetili i nadređeni pa su mi osigurali stručnjake da završim  tečaj za konobara, između raznih  kvalitetnih tečajeva koje inače nude, a onda sam još u Beogradu završio tečaj za sommeliera – certified first level. Rad na kruzeru sa zaposlenicima iz 54 države svijeta iskustvo je koje bih svakome preporučio, da ne nabrajam da sam zahvaljući radu na kruzeru bio u SAD-u, Australiji, Novom Zelandu, Kini, Tajlandu i još mnogim drugim državama koje mi običan posao sigurno ne bi omogućio.

Dakle rekao bih život me slučajno ubacio, a ja sam namjerno ostao!

U turističkoj sezoni već godinama radiš na moru, točnije na Rabu. To je ljetni posao, zimi si već par godina ovdje, u Međimurju. Kako je to raditi iz sezone u sezonu? 

Poslije 6 godina života na oceanu zaželio sam malo čvrstog tla i otišao između dva ugovora za krstarenje na intervju za rad u  Opatiji. Dobivši posao čim sam predao životopis krenulo je moje “kopneno-morsko” konobarenje koje je prekinula korona jer je hotel u kojem sam radio bio prisiljen zatvoriti svoja vrata, ali, kako kažu, dok jednome  ne smrkne drugome ne svane pa je uletjela ponuda za Rab koju sam objeručke prihvatio iz dva razloga:

• • posao u vrijeme korone
  • posao u dobroj firmi gdje nisam bio običan početnik

E sad, ono što je najbolje u cijeloj toj priči, firma koja vodi hotel na Rabu svima koji su željeli ponudila je preko zime posao u Međimurju, nazovimo to “zimskom posudbm”. Iako svaki put sklapam novi ugovor zapravo nemam prekida u radu osim pri čekanju radne dozvole budući da sam iz Srbije.

Kako se u današnje vrijeme sve više radnika opredjeljuje za poziciju stalnog sezonca i sve više turističkih firmi nudi tu poziciju, ja već nekoliko godina koristim tu mogućnost. Iako sam nakon završetka sezone mogao birati gdje ću otići preko zime odlučio sam se vratiti u Međimurje u prvom redu zbog dobre ekipe koja je ovdje i gdje sam sklopio mnoga poznanstva, ali i stekao prijatelje.

Razmišljaš li o stalnom zaposlenju? Gdje bi htio da nađeš stalan posao? Znam da si jako dobar konobar pa me zanima vrbuju li te negdje gdje rade cijele godine za stalno zaposlenje?

Odgovorit ću na ovo pitanje malo u rukavicama. Otkrit ću ti tajnu da sam i ovdje u Međimurju dobio već puno ponuda za stalno zaposlenje da ne pričamo o ponudama i u drugim mjestima i regijama u Hrvatskoj, ali još uvijek je krv stalnog sezonca ona koja teče mojim žilama, a Rab čarobno mjesto koje me magnetski privlači svakog ljeta.

Uvjerio sam se već da si jako komunikativna osoba, vjerojatno imaš širok krug poznanika no kako je s prijateljima kad stalno mijenjaš radnu sredinu?

Dijelom sam ti na to pitanje odgovorio maloprije rekavši da sam i ovdje u Međimurju stekao mnoge poznanike i prijatelje što mi se redovito događa gdje god odem. Zbog toga sam sretan što postoje društvene mreže pa mogu sa svima njima biti odnosno ne biti nego sa svima i jesam u redovitom kontaktu, i s onima s kruzera i  s onima koje upoznam tamo gdje radim. Štoviše, kad sam na odmoru kod kuće, u Beogradu, često se okupljamo na druženju s ćevapima jer takvi smo svi, prijatelji su ti takvi kakav si i ti sam! Moja  filozofija je da život uvijek nađe način da ti prave prijatelje vrati na tvoj put (ili tebe na njihov put!)

Rekli smo da se već nekoliko godina ljeti i zimi vraćaš kod istih poslodavaca. Kako to funkcionira; krećeš li svaki put s plaćom ispočetka, kao novi radnik ili nastavljaš kao neki dugogodišnji radnik?

I tu sam ti već dijelom odgovorio. Ja kao stalni sezonac ne počinjem ispočetka jer zapravo sa svakom novom sezonom moje odgovornosti su veće pa samim time i beneficije. Ipak, ima mnogo sezonaca koji rade iz sezone u sezonu svaki put kod novog poslodavca pa oni počinju od onog što uspiju dogovoriti s poslodavcima. Jedni prođu korektno no na žalost još uvijek u turizmu ima poslodavaca koji žive u prošlosti i misle da će iskorištavanje radnika i danas imati prođu, ne isplaćuju dogovorene plaće, smještaj je očajan, radi se od jutra do sutra. Zbog takvih je danas nestašica (kvalitetne) radne snage koju ni uvoz radnika ne može pokriti.

Da si ti turistički odnosno ugostiteljski poslodavac, što bi uradio drugačije?

To je zapravo vrlo jednostavno: da bi bio uspješan poslodavac potreban ti je, neću reći stalno zaposleni jer sam sezonac, ali ću reći stalna postava, stalna ekipa kvalitetnih radnika. Ključ uspjeha je zadovoljan radnik = zadovoljan gost!

A razmišljaš li da otvoriš neki svoj restoran ili bar kafić?

Pa recimo da mi se u glavi  vrzma ideja za wine bar za koju godinu. Ideja je zapravo već prilično zrela, treba još odrediti konačnu lokaciju, a Međimurje je definitivno jedna od opcija.

Kako ti se sviđa Međimurje? Ima li možda nekih prednosti nad Rabom?

O sviđanju: vraćam se konstantno, razmišljam o otvaranju wine bara, mislim da onda sa sigurnošću i dokazano mogu reći da mi se Međimurje sviđa. Kao sommeliera privukla me vinska ponuda Međimurja i mogućnosti sljubljivanja vina sa hranom. Pogledaj samo koliko ima vinarija u Međimurju i to mnogih kvalitetnih koja sa svojim vinima osvajaju svjetske medalje. Mislim da je to apsolutno veliki bonus i dobitak za Međimurje.

I kakvi su planovi, kad napuštaš Međimurje i odlaziš na Rab?

Monotoni odgovor je plan za odlazak na Rab, otvorenje i zatvaranje sezone. Interesantniji dio je očekivanje koga ću sve upoznati ove sezone, koji su to novi gosti, poznanici, prijatelji…Istina da na Rabu gdje ja radim imamo stalne goste zato je veće zadovoljstvo kad se privuče i neki novi gost i izazov je potaknuti ga da postane stalan gost. Rekli bi, plan je od novih gostiju učiniti stalne goste.

Još jednom hvala što si odgovorio na pitanja. Vrijeme je kad turistički poslodavci opet grčevito traže radnike pa sam više nego siguran da je ovaj intervju aktualan (uostalom, i tema je aktualna već godinama da ne velim desetljećima!).

Tema je sigurno aktualna pa ako samo pogledaš odluku jednog velikog turističkog resorta o značajnom povećanju koeficijenta svima, od pomoćnih radnika nadalje imaš dojam da će se kvalitetan radnik opet početi cijeniti i šire, ne samo kod pojedinaca. Nadajmo se i da će se tako smanjiti broj onih koji samo gledaju kako da ogule i goste i radnike.

Hvala ti na mogućnosti da iznesem svoje mišljenje i svoju priču!

*********************************INTERMEZZO**********************************