Novalja – izgleda da razum dolazi, ali i mirisi još uvijek ostaju

Gorkić Taradi
Gorkić Taradi – Konobar s olovkom
Facebook | Twitter | Instagram | TikTok

Iako me noga još vraški boli i vidno šepam dok hodam, jučer sam otišao u Novalju baš onako turistički, kupnja nekih potrepština jer jedini dućan jednog Zagorca u selu gdje jesam ima cijene kojih se niti oni na Hvaru i Braču ne srame, šetnja, bankomat, piće…

Novalja je još uvijek puna gostiju; ne znam je li to zbog toga što je skoro već polovina rujna ili je cijela sezona bila takva, ali uz one mlađe goste koji dolaze zbog Zrća sve vrvi inače obiteljima ili ozbiljnijim parovima, onaj profil gostiju koji je i izgradio Novalju i onaj profil gostiju koji ima i izvanpansionsku potrošnju.

Prvo što mi je upalo u oči je da se smanjila ona kričavost boja i okupiranost mjesta bankomatima o čemu sam već pisao. Da se razumijemo, još uvijek bankomata ima k’o ambrozije, ali izgleda da su u nekim dijelovima tu ambroziju počeli čupati. Počela se davati pažnja i na vizualu pa ipak nemate više osjećaj da je netko nemarno bacio razbijene Lego kockice.

Najprije sam obavio kupnju u Plodinama. Iako ima i drugih većih trgovačkih centara, ovaj volim zbog podzemne garaže i zaista dovoljnog broja parkirališnih mjesta za kupce, a posebno me oduševljava izlaz iz tog parkirališta; to vam je kratka strma uzbrdica koja vodi odmah na glavnu cestu, naravno znak STOP prije izlaska na nju, nizak plafon pa imate osjećaj da ćete ne samo autom nego i glavom lupiti o njega, uglavnom izlazak koji vam malo podigne adrenalin.

Odlazim kupiti nešto povrća, želim ga izvagati, ali ispred mene neki Česi koji drže vrećice s voćem i povrćem u rukama, stoje kod vaga ali ne važu no niti se miču. Problem je u tome što ne znaju kako koristiti vagu, a bome nema niti jasnih (zapravo nikakvih) uputa za to. Proguram se, izvažem svoje rajčice, svi se okupe oko mene i pažljivo promatraju što radim, a zatim jedan Čeh uz sramežljiv osmijeh promuca Help! Objasnim ima da svako povrće ima na tabli svoju brojku, treba staviti vrećicu s povrćem na vagu, pritisnuti broj tog povrća i tipku Ispiši! Ubrzo dotrči do mene jedna Čehinja i pokazuje da nema brojke na tabli sa zelenom salatom. Eh da, to je zato što se zelena salata prodaje po glavici, ali to nema napisano na engleskom jeziku.

E sad, zašto opisujem ovaj događaj?

Desetak Čeha se tamo mučilo s tom vagom, stajalo nemoćno, a malo podalje tri prodavačice su razgovarale. Ni jedna nije našla za shodno da priđe i pomogne. To je još uvijek glavna odlika našeg turizma još više izražena nedostatkom kvalitetnog stalnog kadra kojeg nema…pa zna se jako dobro zašto nema – nema jer ne daj Bože da poslodavci pošteno plate radnika, ostat će im manje za dijeljenje bonusa i nagrada međusobno!

Da budem turista do kraja za daljnji posjet Novalji parkirao sam na gradskom parkiralištu koje se plaća, a ne kod rodbine što inače činim. 10 kn po satu mi je čak OK cijena budući da sam se parkirao u samom centru.

Novalja - izgleda da razum dolazi, ali i mirisi još uvijek ostajuPri odlasku na bankomat matične banke do mene počinju dopirati zvuci slavonske pjesme. Koncert HKUU “Trenk” iz Nove Gradiške. Turisti naravno slušaju s pažnjom i uz obavezno snimanje mobitelima. Zaista lijepo da se i u posezoni nešto nudi, zapravo radi na produženju inače kratke sezone.

Nakon što sam se financijski potkovao odlazim na piće u jedan od kafića uz more, ali u koji inače volim odlaziti svaki put kad sam u Novalji. Dan ide svom kraju, sunce zalazi, katamaran uplovljava, a ja konobaru naručujem ono što već znate da volim popiti i što mi zato često nedostaje na godišnjem odmoru, a to je omiljeni irish cappuccino.

Bio sam siguran da će reakcija biti kakvu često doživljavam i koja je zapravo većNovalja - izgleda da razum dolazi, ali i mirisi još uvijek ostaju uobičajena dok na moru u to doba dana naručim cappuccino: kolutanje očima konobara i čak pokušaj da se veli da to osim prijepodne već ne poslužuju. E ali ovaj momak zna svoj posao! Uz prirodan osmijeh, bez kolutanja očiju, smirenim i ljubaznim glasom samo me upitao želim li topli ili hladni. Dobio je poštenu napojnicu, a ja sam se prepustio uživanju u svom cappuccinu promatrajući zalazak sunca!

A pri povratku u automobil ponovni doživljaj nečega na čemu u Novalji još moraju poraditi: divno je šetati po rivi, divno je sjesti i pojesti i/ili popiti nešto, ali bi još divnije bilo da vas u tome ne ometaju udruženi (ne)mirisi preprženog ulja iz svih friteza usput!

*********************************INTERMEZZO**********************************

Donirajte Udrugu Mlada pera

Donirajte Udrugu Mlada pera
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.