Paun i Kuna u Davosu

Jedne zime, kad je snijeg bio bijel kao obećanja pred izbore, u dalekoj planinskoj dolini zvanoj Davos okupile su se sve najuglednije životinje šume.

Bio je to Veliki Sastanak za Dobrobit Svih Ostalih.

Stigao je Lav, kraljevski, samouvjeren, s grivom složenom kao izvještaj u četiri tablice.
Za njim Lisice, mirisne i pametne, sa značkama oko vrata i osmijehom koji obećava – ali nikad ne jamči.

A onda je ušao PAUN.

Perje raskošno, pogled gladan reflektora, hod kao da ga snima povijest.
Za njim su trčala dva majmuna s kamerama i jedan papagaj koji je ponavljao samo:
— “Najbolji! Najbolji! Najbolji!”

Paun se odmah popeo na podij, iako ga nitko nije zvao:

— “Dragi moji… ja sam ovdje da vam kažem istinu. Nitko ne zna svijet bolje od mene. Nitko ne voli šumu više od mene. I nitko, ali nitko… nema ljepše perje od mene.”

Sove su zakolutale očima, ali su zapisale izjavu jer je zvučala kao naslov.

U tom trenutku, tiho i kulturno, ušla je KUNA.

U odijelu boje kompromisa, s kravatom precizno zategnutom do granice “normalnog disanja”,
Kuna je koračala mirno, s mapom pod rukom, kao da je došla održati sastanak o sastanku.

Kad je Kuna progovorila, nije vikala.
Kuna nikad ne viče. Kuna formulira.

— “Uvažene životinje šume,” reče Kuna, “želim naglasiti kako je ovo iznimno važan trenutak za sve nas. Mi ovdje pokazujemo jedinstvo. Stabilnost. Smjer. Vrijednosti.”

Lisice su kimale jer su osjetile: ovdje se ne govori da se riješi problem, nego da se problem prepakira.

Paun se ubaci:

— “Ja ću to riješiti za pet minuta!”

Kuna mu se nasmiješila onim osmijehom koji istovremeno kaže:
“Hvala na sudjelovanju” i “Molim vas, sjednite.”

— “Izvrsno,” reče Kuna, “svaka inicijativa je dobrodošla, no rješenje mora biti… sustavno.”

Magarac je vani nosio drva i šapnuo:

— “Kaj znači sustavno?”

Jedna lisica mu dobaci:

— “To ti znači da će se rješavati, ali da ne očekuješ da će se riješiti.”

U pauzi su posluživali losos, kavijar i “skromnu salatu”.
Paun je uzeo tri porcije i rekao da on uopće ne jede, jer živi od pobjede.

Kuna je uzela malu porciju, a onda je slikala tanjur da izgleda kao da jede “narodno”.
I odmah je objavila:
— “Radimo odgovorno. Umjereno. Europski.”

Kad su došli do zaključaka, Lav reče:

— “Moramo smanjiti nejednakost!”

Paun reče:

— “Ja sam nejednakost pretvorio u luksuz!”

A Kuna reče:

— “Mi ćemo nejednakost adresirati kroz strateški okvir, uz pažljivo praćenje, uz provedbene mehanizme, i uz jasne korake… u idućem mandatu.”

Magarac opet upita:

— “A do tad?”

Kuna mu odgovori:

— “Do tada, važno je da zadržimo optimizam.”

I doista – optimizma je bilo.
U dvorani.

Van šume je bila stvarnost.

Na kraju sastanka svi su se slikali.
Paun je tražio da ga slikaju s prednje, lijeve i “pobjedničke” strane.
Kuna je stajala u sredini fotografije, taman toliko da izgleda kao da drži šumu na okupu.

Šuma je nakon toga ostala ista.

Samo je postalo jasno nešto novo:

Kad Paun dođe – sve postane show.
Kad Kuna dođe – sve postane procedura.
A kad Magarac pita za kruh – dobije deklaraciju.

Pouka:

U Devosu se životinje ne okupljaju da riješe probleme šume, nego da probleme prevedu na jezik na kojem zvuče manje bolno.

*********************************INTERMEZZO**********************************