Kad konobar ima loš dan (ali dobar smisao za humor)

Scena: Fini restoran, gost sjedi za stolom i pregledava jelovnik. Konobar dolazi s profesionalnim osmijehom, ali očigledno umoran.

Konobar: Dobar dan, gospodine! Jeste li spremni za narudžbu?

Gost: Dobar dan! Hmm… da vidimo. Kakva vam je danas juha dana?

Konobar: Iskreno? Žlica ne stoji uspravno, ali ni ne bježi iz tanjura.

Gost: Zvuči… obećavajuće?

Konobar: Ne brinite, juha je uvijek svježa. Šef kuhinje kaže da bi i njegova baba bila ponosna.

Gost: Dobro, uzet ću juhu. A možete li mi preporučiti glavno jelo?

Konobar: Naravno! Naš odrezak je tako sočan da će vam vilica reći “hvala”. A ako volite ribu, imamo brancina koji je jutros još imao planove za život.

Gost: Uh… malo ste morbidni, ali dobro. Uzet ću brancina.

Konobar: Odličan izbor! Prilog?

Gost: Što mi preporučujete?

Konobar: Pire krumpir je tako kremast da bi mogao dobiti vlastiti Instagram profil. A povrće na žaru je fino, ali realno, tko naručuje povrće u restoranu?

Gost: Idemo na pire!

Konobar: Mudra odluka. A što ćemo za piće?

Gost: Hm, imate li neko dobro vino uz ribu?

Konobar: Naravno! Imamo bijelo vino koje je tako fino da ćete htjeti napisati ljubavno pismo vinogradu. Ili crno vino, ali onda ćete imati osjećaj da varate ribu s biftekom.

Gost: Dobro, onda bijelo.

Konobar: Odličan izbor. A možda i nešto prije večere? Imamo koktel kuće, zove se „Konobarov osmijeh“ – jak je, ali rijetko viđen.

Gost: Hahaha! Znate što? Dajte jedan „Konobarov osmijeh“, nek’ večer započne kako treba.

Konobar: Pametna odluka! Deserti?

Gost: Ma, ne bih…

Konobar: Imamo čokoladni lava kolač koji se topi bolje od mog strpljenja na kraju smjene.

Gost: Dobro, uzimam i to.

Konobar: Divno! Sve to skupa je obrok vrijedan snimanja, ali molim vas, bez filtera – naša hrana je prirodno fotogenična.

Klimne glavom i ode zapisati narudžbu, dok gost umire od smijeha i jedva čeka vidjeti kakav će mu obrok stići.

*********************************INTERMEZZO**********************************