Tri starca, berba i gemišt

Jučer smo imali berbu. Zapravo i danas ujutro kad ovo čitate opet imamo berbu. Išli smi dide odnosno moj tast, Mile odnosno moj šogor i ja. Nije mi ovo prva berba grožđa na moru samo što je prošlo već podosta godina otkako sam bio zadnji put pa sam neke stvari zaboravio, a jučer ih se bolno prisjetio.

Dvije su osnovne razlike između berbe na moru i berbe recimo u sjevernoj Hrvatskoj.

Prva i najvažnija je visina trsa. Dok su na kontinentu trsevi visoki i lijepo stojite ravno dok berete, na moru su trsevi niski, jednostavno zato da bura ne uništi grožđe. Normalno, to znači ste da cijelo vrijeme berbe pognuti jer berete pri zemlji, a to je naporno i mlađima i zdravijima od nas trojice mušketira: jedan star, drugi stariji i srčani bolesnik i treći u zrelim godinama i srčani bolesnik. Takvu ekipu da se namještenim natječajem tražilo ne bi se našlo!

No prve dvije lokacije završavamo za dva sata i dok dide i Mile odvoze grožđe u staru kuću gdje će se prešati ja krećem napraviti marendu, točnije, punica je sve pripremila ali su mene proglasili majstorom za ćevape i time me pridobili da ih ja izgrilam.

A drugu razliku ću opisati ovako: počeli smo mi trgat (kako to tu kažu iako sam dobio lijepe škare za trs), prošlo već 30 minuta berbe a nigdje vinonoše, ni vodonoše, ni pivonoše a bome ni radleronoše. Da sam u Međimurju sigurno bi do sad već došao jedan, a da sam u Zagorju nekoliko njih bar po tri puta!

I zato kad sam došao peć’ ćevape prvo sam napunio svoju bocu za pješačenje i stavio u zamrzivač da se hladi, zatim popio prvi radler na eks i drugi polako, u nekoliko gutljaja.

Kad smo se najeli odlično pečenih ćevapa krenuli smo na lokaciju broj dva. Još dva sata berbe  i onda završetak. To će biti dosta za danas.  Sutra, odnosno danas beremo još jednu rundu. Tako je to kad nije vinograd u komadu nego nekoliko ogradica svuda po otoku!

Dok smo brali došla jedna baka da nažica dva grozda za unuka jer mu došla želja za grožđem, a kad završimo onda će i sama s njim doći poprkuvat. Rekli bi mi Međimurci paprikovat, ali baka je Zagorka i iako je tu već desetljećima neke izraze još koristi u svom materinjem dijalektu.  A za one koji ne razumiju, doći će pobrat grožđa koje je beračima promaklo baš kao što se recimo u Međimurju paprikuje krumpir koje je promakao beračima (ili strojevima).

I sad na kraju, ono što ste cijelo vrijeme htjeli znati, a niste se usudili pitati brali smo torbijan (trbijan, trbljan, trbljen, trebijan, trubijan, turbijan), najčešću sortu otoka Paga, a berba je već sada jer su na moru uvijek otprilike mjesec dana prije nego na kopnu jer ima ovdje ima naravno više sunca i prije dozrije.

Tu se sad nameće jedno potpuno logično pitanje: ako imaju berbu mjesec dana ranije imaju li i Martinje mjesec dana ranije? Tko zna odgovor?

*********************************INTERMEZZO**********************************