Roditelji, restorani nisu sobe za suzbijanje frustracija vaše djece

Gorkić Taradi
Gorkić Taradi – Konobar s olovkom
Facebook | Twitter

Ovaj je osvrt namijenjen roditeljima koji ne znaju odgajati svoju djecu no na žalost, shvatit će ga samo roditelji koji se s punim pravom nazivaju upravo tako: roditelji.

Jednom sam u šali napisao objavu u kojoj sam tražio informacije o nekom hotelu u kojem nema djece i pasa. Iznenadio sam se koliko sam ozbiljnih preporuka dobio za hotele u kojima možete odmoriti bez da djeca vrište, a roditelje nije briga ili psi zavijaju cijelu noć, a vlasnicima je to slatko.

Ima pun kufer svakakvih tečajeva, i korisnih i onih koji samo nastoje izmusti neku lovu od dokonih domaćica i lijenih besposlenih tatinih kćerki i maminih sinova, a nitko da pokrene neki tečaj za roditelje. Održava li ipak netko takav tečaj pošaljite podatke, besplatno ću staviti reklamu na portal!

I ne, nisam ja nikakav djecomrzac, dapače, djeca pravilno odgajana me vole, a volim i ja njih imati za goste. A ne krivim ni ovu neodgojenu djecu koja se nikako ne znaju ponašati u restoranu jer ih tako uče njihovi roditelji koji nisu ni sposobni roditelji niti se sami znaju ponašati u restoranu.

Restoran (iz francuskog “restaurer” = “jačanje” ili “obnova”) je ugostiteljski objekt u kojem se pripremaju i poslužuju hrana i piće po izboru gosta. Dakle, restoran nije igraonica, nije trkalište niti soba za izbacivanje bijesa ili frustracija iz sebe. Restoran je prostorija u kojoj se jede u ugodnoj atmosferi.

I vi, nesposobni roditelji, nemate nikakvo pravo remetiti tu ugodnu atmosferu baš kao ni vaša djeca! Ako se djeci igra odvedite ih na igralište, objasnite da će u restoranu hranom nadoknaditi energiju za igru. Vi ste odgovorni da drugi ljudi mogu uživati u hrani koju su platili. I vi plaćate samo hranu, ne dječji vrtić, ne konjske trke, ne dječje karaoke vrištanja ili gađanja hranom!

Velite kako su vaša djeca slatka! Super! Meni su sva pristojna i odgojena djeca slatka!  Zato ih ponekad počastim sladoledom ili kolačem. Mislim, počastim tu pristojnu djecu koja se znaju ponašati u restoranu, vašu ni u ludilu!

Dat ću vam primjer razlike između vašeg derišta i pristojnog djeteta. Vaše derište će kad donesem piće brže bolje krenuti rukama da uzme sok s poslužavnika i pri tome ga razlijati. No to ga neće zaustaviti da brže bolje pohlepno krene za drugom bocom soka koja je za brata ili sestru i pri tome razbiti par čaša, ali će se na njegovom licu pojaviti zluradi osmijeh što je zajebao brata jer on će sada kao dobiti praznu bocu soka.
Kulturno dijete uopće neće posegnuti za sokom nego će strpljivo sačekati da njegov sok bude stavljen pred njega i znate što će tada reći? Reći će: Hvala! Poznaje li vaše derište tu riječ? No ponavljam, nije krivo vaše derište nego vi jer se ni vi ne znate pristojnije ponašati u restoranu pa tako to neznanje prenosite na svog potomka.

Primjer drugi o razlici između vas kao “roditelja” i sposobnog roditelja:
Zanemarimo sada koronu i epidemiološke mjere jer neka pravila ponašanja vrijede uvijek, s koronom ili bez! Ako vaše dijete na bifeu ne dosegne neku hranu dignite svoje lijeno dupe i pomozite mu, ali mu pomozite kao roditelj-uzor. Nemojte samo dignuti dijete pa da prstima prebire po bečkim odrescima dok  se konačno ne zadovoljni jednim. Uopće nije slatko ako dijete zagrize neki komad voća i stavi ga natrag.
Uzoran roditelj će djetetu omogućiti pregled i kad dijete veli koji bi komad ako to ne može samo roditelj će mu pomoći i hvataljkom staviti željeni komad na tanjur! Da, da, ona rostfrajna čuda pokraj hrane zovu se hvataljke i njima se, vjerovali ili ne, stavlja hrana na tanjur, ne prstima!

I ona priča toliko puta ponovljena: zovite konobara da naručite piće kad znate što ćete svi popiti. Zaista se blesavo ističete kad konobar stoji kod vašeg stola pola sata i čeka što će vaš “golupčić” naručiti za piće dok kopa nos i krevelji se jer eto sad je u centru nezaslužene pažnje!

Još jedna (suvremena) razlika između vas i sposobnog roditelja. Dok ćete vi svom djetetu za vrijeme ručka ili večere naviti neki crtić na mobitelu na sav glas samo da vi možete ne miru jesti znate što će napraviti sposoban roditelj? Ne bi nikad pogodili, on će razgovarati sa svojim djetetom! Da, da, razgovarati! O čemu? Pa (normalnu) djecu uvijek sve zanima i uvijek imaju temu i hiljadu pitanja, naravno pod uvjetom da roditelj obraća pažnju na njih!

Ako niste sposobni naučiti i sebe i dijete kako se ponaša u restoranu probajte naći neke prijatelje koji znaju pa da vam pomognu. Ne bi vjerovali koliko ljudi to zna i tako podučavaju i svoju djecu. Njihova djeca znaju i za riječi Hvala! i Molim!
A ako niste sposobni odgajati djecu nego su vam se samo desila, dajte ih na posvajanje! Predlažem gay parovima, njihova djeca su mi uvijek dragi gosti – pristojni, komunikativni i znaju čemu služi restoran!

*********************************INTERMEZZO**********************************

Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.