Rusko-ukrajinsko spašavanje turizma uz studentski management

Gorkić Taradi
Gorkić Taradi – Konobar s olovkom
Facebook | Twitter | Instagram | TikTok

Počeli su pristizati i prvi rezultati mojeg javnog afirmiranja kao Konobara s olovkom! Dvije priče iz dviju turističkih sredina poslane su mi da ih oblikujem za javni uvid!

Kao uvod za njih prvo pročitajte poučnu priču Kako je vrijedan mrav dobio otkaz?!

Jednom davno, živio je sretan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je sretan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični.

Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolirao.

Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo s upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizira evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. S vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog volumena posla oko papira morali su zaposliti  nekog tko bi pripremao papire i izvještaje.

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.  A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije.  Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati: usporedne studije s grafikonima, analize trendova razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili novo računalo s printerom. Sretni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neko računalo. Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagirati.

Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao sretnog i vrijednog mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka. On je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svom uredu  i na zahtjev  dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novo računalo s ravnim, LCD ekranom. Broj računala je narastao i moralo se kupiti i instalirati i mrežni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je usput bio njegov pomoćnik u prethodnoj firmi). I tako je zaposlio Stjenicu. U isto vrijeme Mrav je postajao sve manje sretan i sve manje produktivan. Opet je tražio računalo. Opet mu nisu odobrili.

Situacija s Mravom zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora naručiti studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je s tim direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažiranje agencije za te potrebe. Skupa studija je napravljena  i Cvrčak je počeo primjenjivati  predložene motivacijske metode. Svuda je objesio  motivacijske plakate.  Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stjenicu na motivacijske treninge u poznata ljetovališta itd… Mrav je i dalje, ali nevoljko, radio. Čitao je motivacijske poruke na plakatima i nikako nije mogao naći nadređene kad su mu trebali. Jednostavno, ili nisu bili tu ili nisu imali vremena za njega. I tako je vrijeme teklo. Direktor Stršljen  je i dalje dobivao redovno svoje perfektne izvještaje ali su oni počeli pokazivati  da firma nije više tako rentabilna kao prije. To ga je duboko zabrinulo i morao je reagirati. Unajmio je najelitnijeg konzultanta, gospođu Sovu.

Sovin zadatak je bio izvršiti potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i predložiti rješenja da bi firma poslovala rentabilno. Nakon tri mjeseca, Gospođa Sova je direktoru predala sljedeći izvještaj: “U firmi je previše zaposlenih!”. Direktor Stršljen  je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio:  MRAVA.

I evo sada naše prve priče:

U poznatom turističkom kompleksu povremeno su imali gužvu  pa su se odlučili za isto takvo povremeno angažiranje studenata. Cilj je bio da studenti dolaze na ispomoć stalnim zaposlenicima i da ih ovi upućuju što u kojoj fazi treba učiniti. No izgleda da je student Dino shvatio da direktor treba svog osobnog pomoćnika i opunomoćenika pa je njegovo dolaženje na ispomoć bilo nešto što stalnom zaposleniku Goranu  na tom radnom mjestu nije nimalo pomagalo, dapače dobio je samo još jednog nadzornog (i to preko Student servisa!) više.  I dok je Goran plivao u znoju lica svoga u prvom restoranu trebalo je drugi restoran, odmah pokraj, pripremiti za večeru (ispolirati beštek od ručka, postaviti stolove, pripremiti bife!). Goran je vjerovao da će to Dino napraviti.

No Dino je prvo kad je došao na posao pogledao koliki je promet Goran za vrijeme prve smjene napravio kad nije napravio ono što sad očekuje od njega da napravi. Dino je značajno podignuo obrvu i zaključio da će biti najbolje da prvo popije kavu, a zatim malo prošeće po resortu i izvidi situaciju, pa ipak je on student angažiran da bude pomoćnik direktoru. Nakon obilaska Dino je ogladnio i odlučio nešto pojesti.  I Goran je naravno bio gladan samo što za vrijeme odrađivanja prve smjene nije mogao ništa pojesti kad je ogladnio, a za pauzu nema vremena jer gosti stalno dolaze i odlaze. Zadnja tri sata već je radio s dubokom nadom kako će poslije ovih gostiju moći popiti barem kavu na brzaka ili možda nakon ovih ili možda nakon ovih; dobro će sad nakon ovih možda moći popiti kavu.

U međuvremenu, ulazeći u treći sat svog boravka na poslu Dino se sjetio da bi mogao pogledati i raspored, možda netko još mora doći na drugu smjenu pa će napraviti ono što Goran očekuje od njega. Hm, nitko ne dolazi, izgleda da će Goran kad završi prvu smjenu u prvom restoranu morati požuriti u drugoj smjeni u drugom restoranu da sve pripremi za večeru jer gosti ne smiju doći na večeru, a da nije sve pripremljeno. Jest da je Goran pred mirovinom ali misli li zadržati posao bome će se morati potruditi. Dino duboko uzdahne zabrinut hoće li Goran sve stići. Duboka zabrinutost podsjeti ga da je žedan pa odluči popiti hladnu Coca-colu, taman negdje će tu i Goran završiti prvu smjenu pa da mu veli da požuri ako želi da u drugoj smjeni bude sve u redu. Sreća je što je direktor našao takvog studenta koji toliko brine hoće li Goran sve stići! Joj, još kad na fakultetu ispriča kako se već priprema za rukovodeću poziciju, bit će opet glavna faca!

Junakinja druge priče je jedna Ukrajinka! Joj da, točno sad vidim izraz na vašem licu: jadno dijete, moralo pobjeći iz Ukrajine, tamo je rat, sreća da hoće raditi, da nije samo izbjeglica koja očekuje pomoć! Nema veze što ne zna hrvatski, nema veze što ne zna ni engleski, ali ona je tebi sad pomoć u sali! Osim toga, sad je fora i totalno IN zaposliti Ukrajinku!

I jadno dijete je potpuno svjesno da ne razumije jezik, potpuno je svjesno da ne zna konobariti, ali zna počistiti prljave tanjure sa stola, obrisati stol i staviti novu postavu. To je naučila, drugo ne može naučiti jer ne razumije kad joj daješ neki drugi zadatak. I zato si ona pod smjenom stavi Bluetooth slušalice i čisti stolove slušajući glazbu. Nije važno ako je neki gost nešto upita i što ga ona ne čuje jer i da ga čuje, ona ga tako i tako ne razumije. A ljutit gost onda svoju jezikovu juhu upućuju vama jer ste vi budala koja ga čuje i razumije!

I zato, živio hrvatski turizam, živjeli turistički poslodavci u Hrvatskoj jer statistički, uskoro će čak možda biti dovoljno zaposlenih u sezoni. Koliko samostalno sposobnih za rad u sezoni – joj, kao da je to uopće važno? Nevažno kao i detalj tko u ove dvije priče ima veću satnicu!

*********************************INTERMEZZO**********************************

Donirajte Udrugu Mlada pera

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.