Foto: FB stranica Festival slobode

Nisu svi koji su prosvjedovali teoretičari zavjera, neki su imali jako dobre razloge

Konačno jedan suvisao tekst o prosvjedu nazvanom Festival slobode. Ne iznenađuje me toliko što ga je objavio Index koliko da je uz Nevena Barkovića autor i Gordan Duhaček. Prenosim ga u cijelosti jer se 99 % slažem s njim i tako sam i ja doživio prosvjed! (GT)

U mnogim kompleksnim pitanjima istina najčešće nije crno-bijela, a to vrijedi i za subotnji prosvjed protiv mjera održan na glavnom zagrebačkom trgu.

Činjenica jest da su vodeći govornici na prosvjedu, koji je okupio na tisuće ljudi u centru Zagreba, bili javnosti dobro poznati teoretičari zavjera i protivnici cijepljenja, vjerojatno najuspješnije medicinske prakse u povijesti čovječanstva.

Isto tako je činjenica da se, unatoč tvrdnjama Božinovićeva pomoćnika Damira Truta, prosvjednici najvećim dijelom nisu pridržavali propisanih odnosno preporučenih epidemioloških mjera, prvenstveno držanja fizičke distance. Nošenje maske na otvorenom nije propisano mjerama, ali zdravi razum nalaže nošenje maske u situacijama u kojima se okupio velik broj ljudi. No, zdravog razuma na Trgu u subotu nije bilo previše, baš kao što su i maske više bile iznimka nego pravilo.

Činjenica je i da se dio prosvjednika, među njima i jedna osoba koja je nosila majicu s natpisom “redar”, najblaže moguće rečeno, neprimjereno ponio prema djelatnicima hitne pomoći, pri čemu su neki bocama vode gađali vozilo hitne pomoći.

Činjenica je da je prosvjed nazvan “Festival slobode” okupio i niz političara ili političkih aktivista kojima su individualne slobode posljednja stvar na listi prioriteta.

Sudeći po izjavama okupljenih prosvjednika i većeg dijela govornika na prosvjedu, dio njih ne samo da ne vjeruje u postojanje koronavirusa, nego su pobornici cijelog niza teorija zavjera.

Za frustracije dijela prosvjednika treba imati razumijevanja
Unatoč svemu gore navedenom, za frustracije i bijes prosvjednika, barem onih koji eksplicitno ne niječu stvarnost, treba imati razumijevanja. U subotu na glavnom zagrebačkom trgu nisu bili isključivo teoretičari zavjera.

Za početak, treba imati na umu da se, primjerice, protivnici cijepljenja i, primjerice, 5G mreže, redovito okupljaju na prosvjedima u Zagrebu. U pravilu se radi o izuzetno slabo posjećenim prosvjedima, na kojima je najčešće više transparenata nego što je prosvjednika.

Subotnji je pak prosvjed bio znatno posjećeniji od svih antivaks i anti-5G prosvjeda održanih u Hrvatskoj ikad. To znači da su organizatori uspjeli okupiti nezanemariv broj ljudi kojima cijepljenje, 5G i ostale opsesije teoretičara zavjera nisu neki naročiti prioritet u životu.

Što je tisuće ljudi navelo da u subotu dođu na Trg bana Josipa Jelačića i glasno iskažu svoje nezadovoljstvo? Za odgovor na to pitanje nije potrebna kristalna kugla jer je nezadovoljstvo odlukama Nacionalnog stožera civilne zaštite snažno apostrofirano i u najavi prosvjeda i na samom prosvjedu.

I dok su neki prigovori Stožeru izneseni na prosvjedu neutemeljeni u znanosti i razumu, poput protivljenja nošenju maski (za koje je neosporno dokazano da pomažu sprečavanju širenja zaraze), činjenica je da je dio odluka Stožera bio nelogičan i nedosljedan.

Velike pogreške Stožera koje su izazvale bijes javnosti
Na samom početku epidemije Stožer je uživao ogromno povjerenje građana. Unatoč lockdownu i nezapamćenom udaru na gospodarstvu, javnost je masovno podržavala Stožer koji je odavao dojam da je najvećim dijelom sastavljen od stručnjaka koji su, u tadašnjim okolnostima, donosili racionalne odluke s ciljem zaštite javnog zdravlja. Također, u lockdown su tih tjedana ušle i gotovo sve europske države, s izuzetkom Švedske, te hrvatska odluka o lockdownu nije bila izuzetak, već pravilo. U tom trenutku smo svi svjedočili scenama strave iz susjedne Italije, napose Bergama, pa je i to sigurno utjecalo na odluku da se ide u zatvaranje gotovo svega.

Hrvatska je, prisjetimo se, u to vrijeme bila jedna od najuspješnijih zemalja na svijetu u borbi s epidemijom koronavirusa.

Naravno, ne treba smetnuti s uma da je i u početnim fazama borbe s covidom-19 bilo grešaka stožera. Propusnice koje su uvedene kako bi se ograničilo kretanje na razini općina su, u maloj zemlji koja ima 555 općina i gradova, bile teški promašaj. Ljudi su bili tako prisiljeni kršiti mjere kako bi, primjerice, otišli u trgovinu po osnovne namirnice.

Kontradiktorne poruke o maskama, zabrana rada trgovinama nedjeljom dok crkve rade…
Kako je vrijeme odmicalo, postajalo je sve jasnije da, osim borbe protiv širenja zaraze, Stožer ima i neke druge prioritete. Tako je jedna od odluka stožera, ona o dozvoljavanju crkvene procesije na Hvaru (inače otoku s kojeg potječu i premijer Plenković i ministar zdravstva Vili Beroš) dok je ostatak zemlje bio u lockdownu, izazvala itekako opravdan bijes u javnosti.

Uz to, iz Stožera su slali potpuno kontradiktorne poruke u vezi nošenja maski (prvo su bile beskorisne, a onda su postale poželjne), zabranili su rad trgovinama nedjeljom i tako povećali gustoću ljudi u dućanima ostalim danima i usput nanijeli dodatni udarac ionako uzdrmanoj ekonomiji. Crkve su, naravno, nedjeljom i dalje imala širom otvorena vrata, a održavanje misa je dozvoljeno prije nego što su djeca smjela u škole odnosno u vrtiće.

Capak branio bizarno zatvaranje restorana Tekka
Stožer se, podsjetimo, svojevremeno “proslavio” i prebacivanjem odgovornosti za odluku o slanju djecu u škole na roditelje, kao da je populacija roditelja sastavljena od liječnika i epidemiologa koji mogu egzaktno procijeniti koliki rizik za njihovu djecu i, što je još važnije, za starije ukućane, predstavlja pohađanje nastave.

Mnogi će se sjetiti zatvaranja zagrebačkog restorana Tekka s krajnje bizarnim objašnjenjem, u isto vrijeme kada su nas vladajući uvjeravali da rade sve kako bi očuvali radna mjesta u pandemijom uzdrmanoj ekonomiji. Ne treba zaboraviti da je pokriće za iživljavanje inspektora nad Tekkom dao upravo Krunoslav Capak, jedan od istaknutijih članova Stožera.

Sporna odluka o zatvaranju teretana
Stožer je proteklih mjeseci donio i niz nedosljednih, hirovitih odluka, koje su imale i konkretne socioekonomske posljedice. Najsvježiji primjer je petljanje oko teretana u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koje su odlukom Stožera sve naprasno zatvorene, iako se sumnjalo da je samo nekolicina njih bila žarište širenja virusa.

Nakon javnih prozivki da je to nesuvisla odluka, Stožer ju je promijenio, ali šteta je već bila učinjena, i u ekonomskom smislu, ali i kada je riječ o vjerodostojnosti Stožera, koji ponekad donosi ishitrene, maltene panične odluke, a nekad kaska za situacijom i odbija donijeti pravu odluku u pravom trenutku.

Ekonomske posljedice lockdowna
Lockdown je ostavio i nezapamćene ekonomske posljedice. Nedavno su objavljene i službene brojke o padu BDP-a u proteklom kvartalu od čak 15,1 posto na godišnjoj razini. Radilo se o prvom padu BDP-a od 2014. godine, ujedno i najvećem padu od 1995. godine, od kad DZS vodi te podatke.

Dosad najveći pad od 8,8 posto zabilježen je u prvom tromjesečju 2009. godine, na početku globalne financijske krize.

Nadalje, u godinu dana, od kraja lipnja prošle do kraja lipnja ove godine, broj zaposlenih u Hrvatskoj smanjio se za više od 73.000. Istodobno, broj nezaposlenih skočio je na preko 150.000, što su razine nezaposlenosti kakve dugo ne pamtimo. Smanjenje broja zaposlenih i skok broja nezaposlenih izravne su posljedice koronakrize, koja nam je obilježila ovu godinu.

Pritom je Stožer proteklih mjeseci donio niz mjera koje su dovele do gubitka radnih mjesta i zatvaranja biznisa. Ljudi su opravdano frustrirani pogoršanjem svoje ekonomske situacije, naročito u slučajevima u kojima se to moglo izbjeći da je Stožer postupao racionalnije. U situaciji u kojima je nezanemariv broj ljudi zbog odluka Stožera, od kojih nisu sve bile opravdane, ostao bez glavnog izvora prihoda i doslovno nisu mogli prehraniti svoje obitelji, bijes prema Stožeru nikoga ne bi trebao iznenaditi.

Stožerovo pogodovanje HDZ-u
Kako je vrijeme odmicalo, postalo je sve jasnije da Stožer odluke donosi prvenstveno vodeći računa o političkoj koristi HDZ-a, čega je u međuvremenu pregršt primjera.

Najpoznatiji je da premijer Andrej Plenković nije morao ići u samoizolaciju usred predizborne kampanje unatoč kontaktu sa zaraženim tenisačem Novakom Đokovićem, dok se običnim građanima u istim okolnostima naređivala samoizolacija, a oni koji su je prekršili dobivali su masne novčane kazne.

Stožer je i na razne druge načine pogodovao HDZ-u u vrijeme parlamentarnih izbora, primjerice otvarajući i zatvarajući granicu s BiH kako bi olakšao glasanje onih iz BiH koji imaju dvojno državljanstvo i većinom su vjerni glasači HDZ-a.

Sve to je dokazalo da u pandemiji ne važe ista pravila za sve građane, te da su HDZ-ovci jednakiji od drugih, što je više nego opravdan razlog za građanski prosvjed.

Dovoljno je sjetiti se kako se Stožer izvlačio kada je virus ušao u splitski Dom za starije i nemoćne, što je rezultiralo s 19 umrlih. Propusti su se pokušali zataškati, a ministar zdravstva Vili Beroš je na kraju rekao da je krivac za sve – virus. Isti taj Beroš je, komentirajući subotnji prosvjed, ustvrdio da “ne može podržati neznanstveni pristup covidu-19”, jer je očito da Berošev pristup prije svega u obzir uzima dobrobit vlastite stranke, a ne šire javnosti.

Već to je bio dovoljan razlog za izlazak građana na ulice.

Upitna vjerodostojnost Svjetske zdravstvene organizacije
Pouzdanom se nije pokazala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), koja je također često slala kontradiktorne poruke u javnost, a nije se pokazala ni sposobnom nametnuti kao globalni koordinator borbe protiv pandemije. SAD je prestao financirati WHO, optužujući ih da rade u korist Kine, a kritike na rad WHO-a iznijele su i moćne europske države poput Njemačke.

U međuvremenu je pokrenuta i neovisna istraga o reakciji WHO-a na covid-19, a sve to je dalo svoj doprinos osjećaju nesigurnosti kod građana, koji su polako počeli, s pravom, gubiti vjeru u nadležne institucije. Europske države istaknule su da istragu i reviziju treba popratiti preustroj organizacije, o čemu se već razgovaralo unutar samog UN-a, kao i u skupini G7.

Vjerodostojnosti WHO-a nije pomogao ni njezin generalni direktor Tedros Adhanom Ghebreyesus, za kojeg se pokazalo da je ima dosta razumijevanja za Kinu.

Ustavno-pravni prijepori oko odluka Stožera
Tu je i ustavno-pravna upitnost niza odluka Stožera, na što je Index neumorno upozoravao. Plenković je, naime, izbjegao proglasiti izvanredno stanje definirano člankom 17 Ustava RH, čime bi mnogo veće ovlasti u odlučivanju imao sabor, već je naknadnim promjenama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti pokušao dati legalnost Stožerovim odlukama. Muljalo se i oko toga tko je član Stožera, s obzirom na to da Beroš i Alemka Markotić to nisu, iako su kao takvi predstavljeni na redovitim konferencijama za medije.

Čak je i predsjednik Zoran Milanović više puta upozorio da tu postoji pravni problem, a Stožer nazvao “paratijelom”.

O svemu tome se Ustavni sud tek treba očitovati.

Nadalje, covid-19 je nova i dosad nepoznata bolest, oko koje i dalje postoji mnogo nepoznanica te tek treba biti znanstveno posve istražena i shvaćena, što znači da o značajnim aspektima ove bolesti ne postoji jasan medicinski i znanstveni konsenzus, što pak otvara prostor i šarlatanima da šire svoje teorije zavjere.

Postoje i dobri razlozi za prosvjed protiv Stožera
Zbog svega toga, a i niza drugih primjera od kojih bi se dala sastaviti cijela knjiga, treba konstatirati da opravdani i činjenično utemeljeni razlozi za prosvjed postoje. Pandemija je dovela do značajnog ograničavanja temeljnih prava poput slobode kretanja i slobode prosvjedovanja, što se vlastima smije tolerirati samo ako imaju i uvjerljive razloge i čvrste dokaze za propisivanje takvih ograničenja.

Nedosljednost hrvatskih vlasti i Stožera kao isturenog tijela u pandemiji samo je dovela do povećanja skepse prema epidemiološkim mjerama, pa je bilo logično da će se prije ili kasnije zbog svega spomenutog izaći na prosvjed. Uostalom, prosvjeduje se i u drugim glavnim gradovima Europske unije, od čega su najviše medijskog prostora dobili prosvjedi u Berlinu.

U čemu su sve prosvjednici u krivu?
Ključne poruke govornika na skupu i njegovih organizatora mogu se svesti na sljedeće: mjere ograničavaju slobodu disanja i kretanja, uskraćuju pravo na pravovremenu medicinsku pomoć, čime je mnogima ugroženo zdravlje i život. Uskraćeno je pravo na rad zbog čega su mnogi ostali bez posla i prihoda, roditeljima je zabranjeno boraviti sa svojom bolesnom djecom u bolnicama, dok su stariji u domovima zatvoreni kao u kavezu, tvrdilo se na skupu.

Radi se o mješavini poluistinitih i posve lažnih tvrdnji.

Dio mjera zaista jest ograničavao slobodu kretanja. U isto vrijeme, neupitno je da se virus širi ljudskim kontaktom i da veća cirkulacija ljudi dovodi do bržeg širenja zaraze. Zbog toga je (bilo) potrebno naći balans između ograničenja ustavnog prava na slobodno kretanje i pokušaja da se uspori širenje virusa kako bi se izbjeglo preopterećenje zdravstvenog sustava.

Nadalje, “uskraćivanje prava na disanje” je najvećim dijelom besmislena tvrdnja. Pamučne i kirurške maske, koje se moraju nositi u trgovinama, definitivno ne uskraćuju pravo na disanje (jer bi u protivnom svi koji nose takve maske sada bili mrtvi).

Uskraćivanje prava na pravovremenu medicinsku pomoć je tek djelomično točna tvrdnja i za nju vrijedi isti argument kao za ograničavanje slobode kretanja. Naime, ako zbog prevelikog broja slučajeva zaraze koronavirusom dođe do preopterećenja zdravstvenog sustava, onda će i ograničena medicinska pomoć biti posve uskraćena (što smo mogli vidjeti u ožujku u Bergamu) i imat ćemo puno veći problem nego što ga imamo sada.

Starije osobe su, što je jedna od stvari koje su neupitne, posebno ugrožena skupina osoba u pandemiji koronavirusa. Ako bi se starije osobe bez ikakvih ograničenja kretale u javnosti kao i prije pandemije, nema nikakve sumnje da bi dio njih bio zaražen i ozbiljno zdravstveno ugrožen. Nezanemariv dio bi i preminuo.

Prosvjednici su, ukratko, u krivu u svim procjenama koje daju samo jednu stranu priče. Naravno da se nijednoj razumnoj osobi ne sviđa što nam život u 2020. ne izgleda onako kako je izgledao prije nje. Ali prije nego što sve mjere proglasimo pogrešnima i kršenjima naših ustavom zajamčenih prava, treba imati u vidu što smo njima dobili, a što izgubili.

Velika je razlika između racionalnih kritika Stožera i fantaziranja o “plandemiji”
Problem za koji legitimni kritičari odluka Stožera nisu našli rješenje je kako prosvjedovati bez ekipe koja cijeli prosvjed svojim teorijama zavjere ili ekstremističkim politikama dovodi u pitanje.

Savršeni javni prosvjedi ne postoje, jer riječ je o događajima na kojima se može okupiti svatko, ali ne smijemo zaboraviti da između laži o “plandemiji” i o tome da “korona ne postoji” te utemeljenih, racionalnih kritika djelovanja Stožera i vlasti postoji velika razlika.

Ta se razlika najlakše izgubi u masi ljudi u kojoj će ton određivati oni najglasniji, pa se tako i dogodilo da u slučaju zagrebačkog prosvjeda legitimne kritike vlasti padnu u drugi plan u odnosu na upitne poruke nekih govornika i sudionika, skandal oko vozila hitne pomoći, antivakserske ispade Tonija Cetinskog i paradno poziranje Zlatka Hasanbegovića i neonacista Bujaneca.


Donirajte Udrugu Mlada pera

Podržite literarno stvaralaštvo djece

kn

Odredite sami iznos

Select Payment Method
Personal Info

Donation Total: 1,00 kn

eurorad.ck@hi.htnet.hr
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: