Ah, to slatko iščekivanje!

Sjećate se onog osjećaja iščekivanja neke vijesti, događaja?
Kad znate da će se dogoditi nešto lijepo, dobro, no vi iščekujete jačinu, veličinu tog doživljaja?
Probajte se sjetiti onih toplih titraja, trnaca dok ste očekivali da postanete otac, majka, djed…
One slatke nervoze u iščekivanju kćerkine ili sinove diplome.
A samo one blage drhtavice u iščekivanju da dobijete u ruke svoju vozačku dozvolu.

Da, ima puno razloga da osjetimo draži iščekivanja, a ja si sam svake godine jednom – dvaput priuštim to iščekivanje.
Moj je razlog pomalo čudan, no on je odraz moje ljubavi prema mom hobiju.
Naime, moja misao vodilja kroz život je

                                                                           M i s l i m, d a k l e   b l o g i r a m.

Oduzmite mi blogiranje, oduzeli ste mi slobodu. A osim što volim pisati blog, ja i inače volim pisati.
Od osnovnoškolskih dana nadalje. Imao sam tu sreću i da sam u osnovnoj i srednjoj školi imao nastavnicu i profesoricu hrvatskog jezika koje su poticale tu moju želju za pisanjem, poslale neke moje radove u razne časopise, na razna takmičenja, pa sam dobio i pokoju nagradu. Imao sam i sreću da sam u lokalnom časopisu imao mentora koji je poticao moju maštu. Hvala Bernardi Podgornik, Ljubici Duić-Jovanović i Marijanu Belčiću.
Pa tako svake godine pošaljem po priču-dvije na različite natječaje.
Znam da nisam Vjenceslav Novak, no jesam u stanju napisati kratku priču. Na svoj način.
I tako, kad saznam za neki natječaj (hvala Googlu na Google Alerts) i ako je tema natječaja ona koja me zanima, šaljem priču. A do sada nije još bilo teme koja me nije interesirala. Ne zato što sam svestran ili se razumijem u sve, pa nisam budala koja sve zna, nego zato jer imam bujnu maštu. Što nije ni čudo ako se uzme u obzir da volim Harry Pottera i sličnu literaturu. Naime, dok čitam, skoro da mi i ne trebaju filmovi da bih si dočarao pročitano.
Kako koju rečenicu pročitam, tako se već u mojoj glavi rađa scenografija i kostimografija.
Kako sam već jednom rekao, kreativnost je moć da prizor koji te ostavio bez teksta možeš opisati u tisuću riječi.
I tako, tek je veljača, a ja sam već u svom prvom iščekivanju.
A što iščekujem? Ako ste pomislili da nagradu, debelo ste se prevarili.
Iščekujem svaki put objavu koje priče idu dalje, koje idu u finale. I ako je moja priča među tima, tada je to moje iščekivanje završilo na najsretniji mogući način – znači da sam uspio na papir prenijeti svoje misli koje su zaokupile nečiju pažnju.
A nije lako iščekivati. To iščekivanje može potrajati i mjesecima. I zato mi godine nekako ubrzano prolaze uz nijansu dugovječnosti.
Ali to je moj ciklus – od natječaja do natječaja, tko mari za kalendarske godine?

PREPORUKA:  Što su me naučili Matija i njegov prijatelj Down

 

pisaća mašina

Odgovori