Kad radno mjesto nije samo posao, nego i inspiracija

Nekad je dosta da staneš. Pogledaš oko sebe. Udahneš zrak koji miriše na vodu iz potočića, na drvo koje nije samo građa nego priča. Pogledaš kamen koji je nekoć bio temelj mlina, a sada podupire san jednog restorana – i shvatiš da nisi samo došao na posao, nego na mjesto gdje se život i rad ne razdvajaju, nego stapaju u nešto što se zove – zadovoljstvo.

Radim kao konobar u Restoranu Bernarda u Varaždinskim Toplicama. I kad kažem “radim”, ne mislim na onu verziju rada kad brojiš minute do kraja smjene i uzdišeš nad svakim gostom kao da ti je ukrao subotu. Ne. Ovdje je svaki dan priča. O mjestu koje je stvoreno s osjećajem, ne samo s građevinskom dozvolom. O prostoru gdje su stari mlinovi dobili novi život, a drvena šetnica uz potok nije kulisa, nego ritam koji umiruje i zaposlenika i gosta.

Ljepota radnog mjesta nije luksuz. Ona je potreba.

Jer kad radiš u prostoru u kojem je svaki detalj odabran s ljubavlju, kad je rasvjeta topla, a stolovi imaju dušu – i ti kao djelatnik osjetiš da si dio nečega što vrijedi. Ne samo zbog estetske ugode, nego zbog psihološkog učinka. U prostoru koji diše prirodom, čovjek se manje znoji od nervoze. U ambijentu koji te inspirira, osmijeh dolazi bez naređenja.

Ugodno radno mjesto nije samo radna površina i ergonomija stolice. To je mir koji imaš u glavi jer znaš da si u uređenom, skladnom prostoru. To je osjećaj da tvoje vrijeme ovdje nije potrošeno, nego proživljeno. To je spoznaja da ljepota nije kič ili nepotreban trošak, nego alat za produktivnost, kreativnost i – najvažnije – međuljudske odnose.

Kada je konobar zadovoljan prostorom u kojem radi, kad se ne mora boriti s klaustrofobijom kuhinje ili tjeskobom betonske kutije bez prozora, onda ima više energije za gosta. Više strpljenja. Više topline. I to gosti osjete. Ljepota prostora prenosi se na atmosferu, atmosfera na uslugu, usluga na dojam, dojam na preporuku – i eto ti poslovne filozofije koja ima smisla.

U ovakvom ambijentu, čovjek ne osjeća da je samo konobar. Osjeća da je domaćin.

I to je razlika.

Jer mjesto gdje se radi s ljubavlju, dizajnirano s osjećajem i vođeno s vizijom, nije samo poslovni objekt. To je živi organizam u kojem se rad ne doživljava kao kazna, nego kao dio cjeline koja funkcionira. A gosti to znaju prepoznati. I vraćaju se – ne samo zbog menija, nego zbog osjećaja da su na mjestu gdje je i njima lijepo.

Zato bih svakom poslodavcu, svakom projektantu, svakom tko otvara vrata novog prostora, poručio jednostavno: uredi mjesto na kojem i ti sam želiš provesti dan. Jer tek tada to mjesto može postati – dom i zaposleniku i gostu.

Jer ljepota radnog mjesta nije ukras.
To je energija.
To je poštovanje.
To je zahvalnost u cigli, drvetu i svakoj šetnji do posla.

I zato se svakog dana u Restoran Bernarda ne idem samo “zaposliti”. Idem uživati. I to je, priznajem, rijetka, ali moguća privilegija.

*********************************INTERMEZZO**********************************