Avtopota tre platiti makar je celi v riti

Gorkić Taradi
Gorkić Taradi – Konobar s olovkom
Facebook | Twitter | Instagram | TikTok

Predivna sunčana (i slobodna!) nedjelja, upravo idealna za posjetiti djecu u Zagrebu. Osim toga, bliži se i trenutak kad ću postati deda pa treba ispitati teren za buduća kidnapiranja unučeta da bismo odlazili u međimurske avanture. Žena je odlučila voziti barem dio puta budući da je friški vozač, a kako smo čim prije htjeli doći u Zagreb odlučili smo ići autoputom. Odlučeno – zaobilazno učinjeno! Zašto zaobilazno? Evo objašnjenja:

Dakle, došli smo do kućica gdje počinje autoput iz Čakovca, odnosno Preloga, pritisnuli tipku za kartu, uzeli kartu, krenuli, pratim ženu ako se snalazi dobro kad STOP! Ne može se na odvojak koji vodi na autoput za Zagreb! To nije nigdje označeno prije naplatnih kućica, to nije označeno na naplatnim kućicama, da je odvojak zatvoren vidi se tek kad ste već na autoputu. I što sad??? – žena me pogleda zbunjeno!

Mozak mi brzo radi; imamo tri mogućnosti:

  • odmah se okrenuti i izaći s autoputa tamo gdje ste i ušli ( kad smo se vraćali iz Zagreba i silazili s autoputa na tom istom odvojku primijetili smo dvoja kola koja su također zbunjeno stala i nisu znala što sad; kad smo plaćali cestarinu vidio sam u retrovizoru da su se okrenuli, a vidio sam da je to vidio i djelatnik na naplatnoj kućici i zakolutao očima – dobro da nismo odabrali tu opciju)
  • nastaviti prema Goričanu pa vidjeti jel’ negdje predviđeno okretanje za Zagreb
  • nastaviti prema Goričanu, izaći na naplatnim kućicama Goričan i platiti cestarinu za put koji nisi htio i ponovo na Goričanu ući na autoput i nastaviti za Zagreb i platiti cestarinu za duži put koji nisi htio (neću im plaćati isiljenu cestarinu!)

Znači, žena je nastavila voziti prema Goričanu. To joj je dodatna vježba vožnje, dodatno neplanirano stjecanje vozačkog iskustva. Naravno da se nigdje usput nije moglo prebaciti na suprotni trak prema Zagrebu, moglo se taman prije naplatnih kućica Goričan.

A SMIJE li se to? – upita me žena.

A gledaj na to ovako – MOŽE se! – odgovorim joj.

Jesmo li se tu prebacili u suprotni trak ne mogu vam reći, činjenica je da smo platili cestarinu Čakovec – Sveta Helena.

A na naplatnim kućicama Sveta Helena novi cirkus.

Odlučili smo da ću dalje ja voziti zbog snalaženja po Zagrebu. Velim ženi da ode na najviše moguće desnu naplatnu kućicu da plati cestarinu pa odmah poslije stane autom desno kako bismo zamijenili mjesta. Na skroz desnom (ilitiga prvom zdesna) display je pokazivao ENC no odmah pokraj nije pa žena ode na tu naplatnu kućicu.

E ali kad smo došli do nje, kućica prazna, a na staklo kućice zalijepljen papir s natpisom ENC. Nema što, hrvatske autoceste sve su modernije, sve grbavije i sve rupičastije, čovjeka tu i tamo podsjete na nekadašnje vožnje zaprežnim kolima po makadamu. Ali glavno da se naplaćuje cestarina.

Žena je naravno oprezno otišla na rikverc da se netko na bi zaletio u nas pa našla kućicu u kojoj je bilo čovjeka i nije bio zalijepljen papir ENC.

Nema što, krupnim koracima je počela stjecati vozačko iskustvo!

*********************************INTERMEZZO**********************************

Donirajte Udrugu Mlada pera
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.