Utrka super baka

Dvije bake na biciklima

kao vjetar jure,

na cilj žele stići prve.

Vjetar im mrsi sjede kose,

naočale na vrhu nosa – nose.

Željne su one slave.

Neka svi znaju da u njima

ima još snage.

Prva: – Joj! Ispasti će nam zubi,

pazi! Krivina je…..ne juri!

Druga: – Neće, neće, ljepilo ih dobro drži.

Uvijek svog starog grizem, kad dođe

penzija i prvi.

Negoooo, što je s tvojim

kukom?

Prva: – Popila sam tablete za reumu,

moja muko!! Malo me još boli kuk,

i noga , kad vrtim pedale. Paziii!!

druga krivina, ispasti će ti

naočale.

Druga: – Neće, neće, prijo moja

draga, vezala sam ih vezicom

oko vrata. Negoooo, jesi li

donijela nešto za piti? Šećer će

nam pasti, u glavi se zamutiti.

Uh, tako mi svega! Moramo stati.

Pun mi je mjehur, moram ga

isprazniti.

Prva: – Okey, eno tamo jednog grma.

Stanimo na trenutak, pa se u trk

dajmo….haaa…pojurimo, nestanimo.

Joj, izdušila mi se guma,

Sad sigurno  neću stići do cilja prva.

Druga: – Hajde, unuka nazovi da po nas

dođe. Sve me boli. Da sam ovo znala,

ne bih se u utrku upuštala.

Prva: – Ni ja, prijo moja, ovo nam je

lekcija i životna škola.

„Sve u svoje vrijeme“ rekao je

moj stari, a ja njemu odgovorila:

„Nisam starka, ne budali“.

Uh! kada stignem kući, na trosjed

ću leći, držati macu i džemper

plesti.

– Evo unuk zove. Doći će za čas,

nećemo mu priznati da je ovo

bilo teško za nas.

Evo ga….stiže!!

Idemo prijo na trosjed leći,

sve u meni krcka, sigurno

i ti želiš prileći.

Jeee, jeee, tako je to.

Sve je životna škola.

Zagrlit ću i ja svoga staroga,

i dati mu poljubac,

sigurno nešto kuha.

Čuditi će se on, a ja ću mu

mudro reći: „Hvala ti stari moj

za ručak“.

Autorica: Jagoda Sablić

*********************************INTERMEZZO**********************************