Kada netko prigovara ama na baš sve živo, baš nigdje ne nalazi ništa pozitivno, taj laže da je demokratičan. On samo voli da je sve po njegovom, a to je odlika tiranina i sinonim za diktaturu! Ne vjerujem onima koji viču da su za demokraciju i pri tome pljuju na sve. Više sam naklonjen onima koji dozvoljavaju izbor, ali naglašavaju da se neki red mora znati i kod nekih stvari jednostavno nema izbora! I zaista nema! Zato je u demokraciji važno znati kad treba lupiti šakom o stol!
Volio bih upoznati barem jednog takvog političara. Dok sam još živ! Pravi političar (kojeg još u Hrvatskoj nema) je onaj koji će prihvatiti amandman oporbe ako je koristan i na taj amandman nadograditi još dva-tri svoja kojima će se korist
udvostručiti! Prava oporba je ona (a i nje u Hrvatskoj još nema) koja će pohvaliti neki dobar potez vladajućih, nadodajući svoje amandmane kako taj potez još bolje poboljšati. No porazno je da u Hrvatskoj nemamo nijednog političara koji zna nadograđivati. Imamo samo one koji znaju pljuvati! Prije Predsjednice/ka, premijera, ministara, u prvom redu nam nedostaju pametni saborski zastupnici. To nisu nužno oni s diplomom, to su oni koji znaju prepoznatu kvalitetu nečega. Znači, od ovih koji su sada u Saboru nema vajde, no pitam se ima li ikog takvog tko nije u Saboru, a pretendira da tamo dođe? I još moram priznati da ne krivim za sve političare niti birače. Velikim dijelom krivi su mediji koji odabiru koga će medijski eksponirati, a onda se čude kad im čitatelji predbacuju da su plaćenici. Možda i nisu direktni plaćenici, ali svakako jesu oni koji manipuliraju javnim mišljenjem. Npr, ovo što govore Dalija Orešković, Mislav Kolakušić i još poneki govore i mnogi drugi i govorili su mnogo prije njih, no mediji su odabrali da eksponiraju baš ovo dvoje. Zašto baš njih?
