Ilustracija: Chat GPT

Štap za djeda

Gorkić Taradi
Gorkić Taradi – Konobar s olovkom
Facebook | Instagram | TikTok

Priča “Štap za djeda” nastala je u sklopu projekta Nisam danguba, samo stvaram povijest, kojim se kroz osobne, tople i duhovite priče bilježe trenuci svakodnevice, ljubavi i obiteljskih veza. Ova nježna priča o djedu i unučici podsjeća nas koliko su jednostavni trenuci — poput šetnje poljskim putem — uistinu neprocjenjivi i vrijedni pamćenja.

U kasno poslijepodne, dok su se sunčeve zrake igrale kroz grane kestena, djed i njegova unučica Mila šetali su poljskim putem iza sela. Djed je išao polako kao da ne želi propustiti nijednu travku, nijednu ptičicu što cvrkuće iz žbunja. Mila je poskakivala pored njega s rukama raširenim kao da leti.

– Polako, ptičice moja, da se ne spotakneš – rekao je djed nježno.

– Ne brini, djede! Ja sam brza kao vjetar! – nasmijala se Mila i okrenula se oko sebe kao da želi uhvatiti baš taj vjetar o kojem je pričala.

Hodali su šutke neko vrijeme. Mila je tu i tamo pitala kako se zove koje cvijeće, zašto trava šušti kad se gazi i gdje spavaju ježevi. Djed je odgovarao strpljivo, s osmijehom koji je bio više u očima nego na usnama.

Nedaleko, kraj jarka, Mila je spazila jedan krivudavi štap, malo duži od nje same. Podigla ga je s obje ruke, protrljala ga o suknjicu da skine zemlju i ponosno ponijela k djedu.

– Djede, evo! Ovo je za tebe!

– Za mene? – iznenadio se djed. – Pa što će mi to?

Mila je stala ispred njega, ozbiljna kao što zna biti samo dijete koje misli da čini nešto jako važno.

– Pa ti si star, djede. Stariji od mame, i stariji od svih u vrtiću. I ideš sporo. Treba ti štap da ti pomogne.

Djed je na trenutak zanijemio. U grlu mu je zadrhtalo nešto, ali nije bila tuga. Bila je to toplina. Toplina koja boli, ali na onaj dobar način. Pogledao je štap, pa Milu. Uzeo ga je i naslonio se na njega kao da je oduvijek bio njegov.

– Hvala ti, mila moja. Znaš, nisam ni znao da mi treba. Sad ćemo hodati istim korakom, ti i ja.

Mila je zadovoljno kimnula i uhvatila djeda za ruku. Krenuli su dalje, korak po korak, djed sa štapom, unučica s osmijehom.

Djed je znao – taj štap nije bio samo komad drveta. Bio je to čin ljubavi. Dječje, iskrene i nježne.

*********************************INTERMEZZO**********************************

Donirajte Udrugu Mlada pera - IBAN: HR3124020061100838696

Donirajte Udrugu Mlada pera
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Odgovori

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.