Sonet o Međimurju

Na sjeveru gdje Mura tiho šumi,
a na brežuljcima vinogradi razigrani,
gdje srce zemlje mirisima hrani,
Međimurje između sela i grada se dvoumi.

Tu kleti šaptom pričaju o dolazećoj bratvi,
o ratarima, starim običajima iz davnina,
gdje rad i pjesma vrijednog župljanina
posvećeni su ljetnojesenskoj žetvi.

Stari kuružnjak zapravo je sijedi,
u oku bake zrcali se sjeta,
al’ ponos živi i kad nada blijedi.

Dom malih ljudi s dušom velikana,
veselo je svakog posjeta –
Međimurje, povijest ti je ljubavlju istkana.

*********************************INTERMEZZO**********************************