Sjećaš li se, bako, kad smo mladi bili

Zagrlio dida baku, miluje joj kosu sijedu,
pa namješta naočari
da ju bolje oči gledu.
“Sjećaš li se bako moja
kad smo mladi bili?
Šetajuć’ se pored Save
slatko se ljubili.”
“O, kako se dido moj,
ja sjećala ne bi?
Sve sam prve poljupce
poklonila tebi.”
“ Kako bolan bako moja
sve poljupce prve ? Kako?
Poljubac je prvi jedan!
Zar to nije tako?”
“Dido moj, dido moj,
sada ću ti reći,
prvi poljubac pored Save
bio mi je treći.
Prvi poljubac nasred mosta,
da lagala ne bi,
poslije dva mladića
ja sam dala tebi.
A poljubac, taj najdraži,
prvi u krevetu,
dadoh samo tebi,
najdraži na svijetu.”
“Bako moja, pa zar tako?
Neka.., sve ti oprošteno.
Ja sam deset poljubio
kad sam s tobom kren’o.
A poljubac taj najdraži,
prvi u krevetu,
doživih sa Stanom,
u ranom pubertetu.
Kad godine prohujaše?
Zašto više kriti?
Ne možemo bako moja
više mladi biti .
Stisni se uz mene,
Bog nek nam oprosti,
poljubit ću tebe opet
slatko u starosti.
Manimo se pustih riječi
mila moja bako,
stisni se uz mene,
najdraže mi tako.”
Ma, kud Stanu nesretniče?
Drugu mi najbolju.
Poljupce ti više nedam,
nemam više volju.”
Hajde bako, ne ljuti se,
davno je to bilo.
Primakni se bliže meni,
sjedi mi u krilo.
Ma, što reče? Stanu?
Nije bona tako!
Ja sam prvu samo tebe
poljubio bako.
Ostario mila moja,
pa zaboravio.
Sad se sjetih,
naš drug Marko
Stanu je ljubio.”
“Ostario, dido moj,
ostari i baka.
Sad se više i ne sjećam
dal’ ja ljubih Marka?”

Autorica: Luca Mamić

*********************************INTERMEZZO**********************************