Potraga za normalnim biračem (od stoljeća sedmog do danas)

U jednoj zemlji koja je, prema službenoj legendi, nastala negdje između ozbiljne povijesti i još ozbiljnije improvizacije, od stoljeća sedmog traje velika državna potraga. Ne traži se zlato, ne traži se nafta, ne traži se ni pamet (to bi bilo previše ambiciozno). Traži se — Normalan birač.

Takav birač, kažu kronike, trebao bi imati tri temeljne osobine:

-da nije plitak kao pladanj sa zakuskom.

– da se ne povodi za prvom sirenom koja zapjeva.

– da razumije da ljudske vrijednosti nisu samo dekor za blagdane.

No čim su prvi glasnici krenuli u potragu, shvatili su da će to biti teže nego pronaći hladovinu u pustinji.

Pretražili su sela, gradove, otoke i planine. Tražili su po krčmama, po tržnicama, po biralištima i po fejsbuku (što je, pokazalo se, bilo najopasnije).

I što su našli?

Našli su birača koji će tri dana raspravljati o tome je li dres sportaša bio dovoljno „domoljuban“, ali neće potrošiti tri minute da potpiše peticiju za bolje sutra. Našli su birača koji će potegnuti stotine kilometara da dočeka sportaša upitne nacionalnosti, mašući zastavom većom od njegove kuće, ali neće prijeći cestu da pita zašto mu dijete nema učitelja. Našli su birača koji će zaplakati uz „domoljubne“ hitove nekog nazovi pjevača, koji u mikrofon urla kao da doziva duhove prošlosti — a sutradan će se pitati zašto mu je plaća manja od računa za režije.

*********************************INTERMEZZO**********************************

U kronikama stoji da su mudraci tada sjeli pod staru lipu i zaključili:

„Ova zemlja nije bez birača. Ona je puna birača — ali Normalan birač je rijetka vrsta, poput jednoroga, poštenog političara i vlaka koji stiže na vrijeme.“

I tako potraga traje i danas. Svako malo pojavi se netko tko se učini kao Normalan birač: postavi razumno pitanje, pokaže malo empatije, spomene društvene probleme…

…ali onda se oglase bubnjevi, zapjeva sumnjivi bard, na trg doleti autobus s navijačima — i Normalan birač nestane u gužvi, progutan masom koja viče, pjeva, maše i — zaboravlja, a zemlja iz stoljeća sedmog i dalje strpljivo čeka.

Možda će ga jednog dana naći.

Ili će, što je vjerojatnije, opet organizirati veliki doček — ovaj put njemu u čast, jer kad već ne može birati normalno, barem zna slaviti spektakularno.