Kamuflaža
U svojoj pjesmi „Kamuflaža“ Katarina Herman vodi nas u igru prirode gdje se jesen pretvara u majstora skrivanja. Listovi i boje stvaraju iluzije, a vrganj, kao pravi šumski šaljivac, skriva se u toj kamuflaži dok ga kiša ne razotkrije. Pjesma je to o jesenskoj ljepoti, varljivosti i čaroliji koju nosi svaki detalj prirode, a objavljujemo je u sklopu projekta “Nisam danguba, samo stvaram povijest!”
Tak ljepi zgledi,
zdolič ga vidim.
Hrđafkastožoti,
malo črljenkosti je.
Očem ga ftrči, a ono,
samo listje šošnja,
preljevlje se
z jane forbe v drugo,
kak da mi se smeje.
Neje biv vrgonj, ne,
samo listje, kup listja.
Zakamufleralo se,
pak zgledi kak nejljepši vrgonj.
Pravzapraf se
vrgonj kamuflera,
ka bo zgledav,
kak listje jesenjsko…
Igra se z nami, zafrkovlje,
skriva se med listje, naljukovlje, ali ga dešč jesenjski
sejano vum z listja tira
i se njegve ljepote otkriva.
Jesen je to i
vrgonj f kamuflaži…
