Gorkić je govorio…deep high level!!!
Facebook | Instagram | TikTok
Napišem podsjetnik za dnevne obaveze da ne zaboravim što trebam napraviti – a onda cijeli dan razmišljam gdje sam stavio podsjetnik.
Gorkić je govorio!
Život je fantastičan kad se snovi ostvare – jer tada znaš da nisi uzalud vjerovao.
Ali još je fantastičniji kad se ostvare snovi djeda, jer tada shvatiš da su unuci postali inspiracija, snaga i razlog zbog kojeg su snovi uopće imali smisla čekati.
Gorkić je govorio!
Ako je akademska zajednica savjest društva, je li onda njezina šutnja dokaz inteligencije — ili samo vrhunski doktorat iz zatvaranja očiju dok neznanje preuzima katedru i ulicu?
Gorkić je govorio!
Kad mi se baš ništa ne da, imam jedini plan dana: ne izaći iz kreveta… ali se uz tešku muku ipak prebacim na kauč u dnevnoj — čisto da promijenim scenografiju dok ne radim ništa.
Gorkić je govorio!
Poštovanje je postalo kao Wi-Fi: svi ga traže, nitko ga ne dijeli, a kad ga napokon dobiješ — ispadne da je bez lozinke samo za odabrane.
Gorkić je govorio!
Stara koka – dobra juha, kaže narod, kao da je to kompliment, a ne plan obroka s odgodom.
A stari, žilavi pijetao uz nju hoda po dvorištu kao veteran: tvrd, ponosan, pun priča i uvjeren da ga godine štite kao neka službena potvrda o neupotrebljivosti.
I tako oni misle: “Ma nećemo mi više nikome biti korisni.”
A svijet misli: “Baš zato.”
Jer u ovoj bajci starost nije kruna nego recept.
I onda, jednog sasvim običnog dana, bez najave, bez oproštajnog govora i bez “hvala na službi” — samo čuješ poklopac kako sjedne na lonac.
Gorkić je govorio!
Radni vijek je onaj maraton u kojem ti na startu obećaju ciljnu ravninu, a usput shvatiš da trčiš po pokretnoj traci – i još ti netko viče: “Ajde brže, mladi ste!”, zapravo radni vijek je kao duga smjena bez pauze: u mladosti radiš da bi imao sve, u srednjim godinama radiš da zadržiš što imaš, a pred mirovinu radiš da imaš snage doći kući i reći: “E, sad ću malo odmoriti” — i zaspeš u čarapama.
Gorkić je govorio!
Kad oni znaju da ti znaš da oni znaju, a ne mogu ti ništa – onda krenu na jedini sport u kojem su olimpijski prvaci: glume autoritet, dijele moral i prijete maglom… jer kad nema moći, ostane samo poza i pasivna agresija s pečatom.
Gorkić je govorio!
Konobar s olovkom se sinoć napio satirom – dvije čašice ironije, jedna ljuta metafora i sad svakom gostu nosi račun uz napomenu: „Nije skupo, samo je istina poskupjela.“
Gorkić je govorio!
Napraviš savršen plan za tekući dan, a onda ga cijeli dan elegantno ignoriraš kao upute za upotrebu.
Gorkić je govorio!
A danas sam nepobitno saznao… da frižider bolje čuva moje tajne od većine ljudi.
Gorkić je govorio!
Promijenio sam plan u zadnji tren — ili kako to stručnjaci kažu: život je opet kliknuo “refresh” bez prethodne najave.
Gorkić je govorio!
Kad ostaneš bez teksta, to je onaj sveti trenutak kad jezik ode na godišnji da ne veliš nešto nesmotreno — a mozak pošalje razglednicu s porukom: Vraćam se kad se sabereš.
Gorkić je govorio!
Prošle su godine otkako sam “Cogito ergo sum!” za sebe osobno modificirao u “Scribo ergo sum.”
Došlo je vrijeme da to preciziram u “Scribo ergo vivo.”
Gorkić je govorio!
Kad točno shvatiš da ne pripadaš negdje — u trenutku kad ti tišina bolje odgovara od ijedne izgovorene riječi ili tek kad shvatiš da te nitko nije primijetio ni dok si govorio?
Gorkić je govorio!
Osjećaj nakon donošenja važne odluke? Kao da su mi otpali lanaci s duše — samo što sad moram naučiti hodati bez da se sapletem o vlastitu slobodu.
Gorkić je govorio!
*********************************INTERMEZZO**********************************
