Dvije konzerve kukuruza i 100 na sat

Glavni kuhar u restoranu imao je sve pod kontrolom – barem je tako mislio. Godinama je brusio svoje živce u pari lonaca i ulju friteza, znao je kad će jelo uspjeti, a kad se može baciti mački pod rep. I baš kad je mislio da ga više ništa ne može izbaciti iz takta, u kuhinju je stiglo novo zvjezdano pojačanje – kuharica zvana “100 na sat”.

Ime nije dobila slučajno. Tko god bi se našao u njenoj blizini, imao bi osjećaj da je upao u uragan riječi. Ona priča. Priča dok reže luk, dok pere krumpir, dok maše kuhačom, dok veže pregaču. Nema tog kuhinjskog tajmera koji bi mogao izmjeriti koliko dugo može govoriti bez pauze – jer pauze jednostavno ne postoje. Disanje? Besmislen detalj za obične smrtnike. Ona živi u jednom beskrajnom monologu.

Tog dana, glavni kuhar je stajao s dvije konzerve kukuruza u ruci.
– Evo, dodaj još ovo unutra – reče mirno, pružajući konzerve prema “100 na sat”.

No ona je u tom trenutku bila usred svoje velebne priče:
“…i onda sam mu rekla, daj nemoj ti meni tako, jer kad ja krenem, znaš ti mene, ja ti sve stignem, i djecu i kuću i kolače, a još uz to i posao, pa sam mu rekla – gle, ja sam ti turbo, ja sam ti 100 na sat, mene se ne može zaustavit…”

Glavni kuhar podigao je obrvu i još jednom ponovio:
– Kukuruz, molim te…

“…a onda još i susjeda došla, i veli da joj je curka opet pobjegla, pa ja trk tamo, pa joj pomogla, jer kak ne bi, pa svi kažu da ja sve stignem, jer ja ti radim, pričam, kuham, sve u isto vrijeme, i još kad treba, ja ti otpjevam koju, jer znaš, ja ti imam glas, kad sam bila mala svi su rekli – ti buš pjevačica…”

Konzervama kukuruza polako je prijetilo da im istekne rok trajanja u njegovoj ruci. Kuhar je ispružio ruku malo bliže, pa još jednom:
– Kukuruz. Samo ovo.

“…a da ti velim, prošli tjedan ja sam bila na placu i prodavačica veli – gospođo, vi ste meni najbrža mušterija, sve znate što oćete, bum vam dala popust, pa sam ja rekla – hvala, a znaš kak, kad sam došla doma muž veli, pa kak ti to sve stigneš, pa ja mu velim – zato sam ti ja 100 na sat, zato ti ja…”

U tom trenutku glavni kuhar odustane. Polako, s dostojanstvom čovjeka koji zna da mu se glas ionako neće čuti, sam otvori konzerve, sipa kukuruz u zdjelu i promiješa.

Jer, kako kaže stara kuhinjska mudrost: kad ima tko da priča 100 na sat, netko ipak mora i kuhati.

A zvijezda “100 na sat” nastavila je svoj show, ni ne primijetivši da je kukuruz već odavno u zdjeli.

*********************************INTERMEZZO**********************************