Dragi ljubi dok ne spadnu zubi
Popeo se na vrh ljestvi dika,
kuca slatko na mome prozoru.
Ajme, majko, koja romantika,
budi mene , budi rujnu zoru.
“ Ajde bako, sunce moje žarko,
otvor’ prozor i promoli lice.
Želim ljubit opet strasno, jako,
kao nekad moja ljepotice”.
U prošlost me davnu vrati dika,
kad se penj’o do mene je kradom.
Gledam njega, lijep mi kao slika,
sa tom svojom slatkom s‘jedom bradom.
Pružam usne, pa kako i ne bi?
“ Kao nikad diko me poljubi!
Nebrojeno već sam tebi dala,
dragi ljubi dok ne spadnu zubi!
A kad spadnu, milo, hrabro moje,
ne dam stati, može i bez zubi.
Tražit ćemo zubala oboje,
tek je zora , još me diko ljubi!”
Autorica: Luca Mamić
*********************************INTERMEZZO**********************************
