Ciganka i Cigo u rodilištu
Mlada Ciganka Emina, osjeti porođajne bolove pa reče svom mužu Cigi da joj je pukla voda i da je mora odvesti u rodiliše, kako zna i umije, makar i na biciklu.
Cigo se zamisli pa joj kaže:
– Kako ti je pukla voda, kad nemamo ni cijevi ni vode ni kanalizacije….Emina, Emina..glupa nepismena Emina.
– Emina: – Budalo, dijete će se roditi, pukao mi vodenjak, ovdje teče….vidi…mokre gaće.
Trči Cigo po selu i traži pomoć, kako bi ga bilo tko sa ženom prevezao do rodilišta.
Naiđe poštar, sa starim stojadinom, ukrca njega i Eminu, i odveze ih u rodilište.
Čekao Cigo doktora. Ne zna jeli Emina rodila. Nitko mu ništa ne govori već duže vremena, a ne čuje na hodniku ni plač.
Uto, nakon gotovo dva sata izađe doktor i obrati se Cigi:
– Morate čekati, otvorena je tri prsta.
Cigo: – Nego šta nego tri, neka se zna koje je Cigo vjere.
Nasmije se doktor, pa mu reče: -Ma sve je u redu, očekujte da beba dođe na svijet za otprilike sat – dva, pa ako želite sačekajte u hodniku, javiti ćemo Vam ishod.
Čeka Cigo. Nervozno šeta, gore – dolje, gore – dolje. Ne zna na zidni sat koliko je sati, samo onaj u mobitelu.
Izađe doktor i priopći mu sretnu vijest, da je dobio sina.
Cigo od sreće zagrli doktora, pa ga upita kad može vidjeti svoju Eminu i sina.
Doktor odgovori da može doći za nekoliko sati, i da joj kupi barem neki cvijet.
Ode Cigo sav sretan. Uđe u kavanu, opije se i na povratku ubere cvijet u parku.
Babica mu dozvoli da uđe u sobu vidjeti ženu i sina.
Uđe Cigo i ostane zabezeknut.
Maleni sin imao je plave oči i plavu kosicu.
Pijan počne ispitivati Eminu, jeli itko u njenoj obitelji bio plav. Emina počne plakati.
Dođe i doktor.
Cigo ga upita:
– Doktore, kako mogu dokazati da je ovo moj sin? Mi svi crni ko Arapi, a on plav ko Švabo.
Doktor: – Nemojte molim Vas uznemiravati Eminu i bebu. Sve će te to riješiti sa DNK.
Cigo: – Je….. mu Boga, da mu je… Boga znao, doktore Cigo. Znači, tako DNK.
Znači i ti tvrdiš moj doktore da ga je napravio komšija.To je skračena rečenica, jeli tako
doktore, DNK, da ga je napravio komšija….uuuuuu….joj.meni…kuku meni.
Jeb…. li mu Sunce, da mu j….I još nas povezao doktore moj u rodilište. A komšija poštar.
Plav ko Švabo, plavih očiju, da plavije doktore ne mogu biti….pljunuti, mali.
Neće Emina u selo….neka poštar dođe po nju….mamicu mu njegovu j…. , da mu je j…..
Znao Cigo doktore moj, poštar dolazio Emini dok sam radio u Njemačkoj. Jeb…. li ti Švabo mater, i tebi poštare……..(uz psovke koje ne smijem spominjati)
Ode Cigo u kavanu. Ispije dvije boce rakije i padne mrtav pijan na pod.
Čulo se nerazumljivo….Švabo….j…. li ti majku, poštaru …otkinuti ću ti jaja, tako se ne zvao Cigo mudonja.Jeb… li vam.. sunce, j…… vam sve po spisku….idite, u p…. materinu.
Polijevali Cigu vodom.Uzalud. Ostao Cigo tako sve do jutra.
Kad se probudio. Trgnuo se, izašao iz kavane i vikao iz sveg glasa: Eminaaaaa, neka ti poštansku marku zaljepi poštar na onu stvar…….. kući se ne vraćaj……jeb…… li vam majku.
Autorica: Jagoda Sablić
*********************************INTERMEZZO**********************************