Četvero ili ništa: novo pravilo koje iz školskih natjecanja izbacuje izvrsne učenike iz malih sredina
Novo pravilo koje je ove školske godine uvela Agencija za odgoj i obrazovanje ponovno je otvorilo pitanje u kojem smjeru ide hrvatsko obrazovanje – prema izvrsnosti ili prema administrativnom niveliranju koje kažnjava talent, osobito onaj iz manjih sredina.
Naime, prema članku 3.8 Općih pravila za provedbu natjecanja i smotri učenika osnovnih i srednjih škola RH u školskoj godini 2024./2025., na županijsku i državnu razinu natjecanja moraju biti pozvana najmanje četiri učenika ili tima po kategoriji. Natjecanje u kategoriji u kojoj se ne može okupiti najmanje četiri učenika ili tima – ne može se održati, uz jedinu iznimku 64. Hrvatskog natjecanja učenika glazbe i plesa.
Na papiru, riječ je o tehničkom pravilu. U stvarnosti, to pravilo znači da sjajni i iznimno talentirani učenici iz manjih sredina – ako nemaju „kvotu“ – jednostavno nemaju šansu. Država tako, još jednom, poručuje da izvrsnost vrijedi samo ondje gdje ima mase, dok pojedinac bez zaleđa velikog sustava postaje kolateralna žrtva birokracije.
Ironično je da se ovo događa upravo u sustavu koji se godinama navodio kao jedan od najkvalitetnije postavljenih školskih natjecateljskih modela u Europi. Natjecanja su iznjedrila tisuće uspješnih učenika, dobitnike Oskara znanja te mlade ljude koji su zahvaljujući rezultatima ostvarivali izravan upis u srednje škole i na fakultete, a mnogi su kasnije postali međunarodno priznati stručnjaci.
No novim pravilom taj se sustav ne unaprjeđuje – on se sužava.
Mentori upozoravaju da su upravo učenici iz manjih županija sada ozbiljno diskriminirani. Kao primjer navodi se Sisačko-moslavačka županija, iz koje su posljednjih desetak godina dolazili neki od najboljih informatičara u Hrvatskoj, među njima i Dorijan Lendvaj. Njegov otac, Vlado Lendvaj, vodi iznimno uspješan informatički klub u Popovači, čiji polaznici redovito postižu vrhunske rezultate – unatoč tome što se radi o maloj sredini s malim brojem natjecatelja.
– Kod nas su na županijskom natjecanju iz LOGO-a bila tri učenika. Prvoplasirani je otišao na državno natjecanje i postao državni prvak. Da je tada vrijedilo ovo pravilo, natjecanja ne bi ni bilo. Moj Dorijan u 6., 7. i 8. razredu uopće ne bi imao priliku doći do državne razine jer su tada na županijskom bila po dva učenika. Čim se maknemo izvan Zagreba, to je izuzetno čest slučaj, osobito u programerskim i robotičkim disciplinama – upozorava Vlado Lendvaj, predsjednik Hrvatskog saveza informatičara.
Mentori ističu kako su više puta pokušavali upozoriti Agenciju na problem, no odgovora – nema. Kao ni sluha. Ni raniji prijedlozi za poboljšanje sustava natjecanja nisu urodili plodom, a zbog novog pravila već je upućena i žalba pravobraniteljici za djecu.
Ovo, međutim, nije problem samo informatičkih natjecanja. Riječ je o širem obrascu u kojem država, umjesto da prepozna i podrži talent gdje god se pojavi, sustavno favorizira velike sredine, a manje pretvara u obrazovne slijepe ulice. Umjesto jednakih šansi, dobivamo pravila koja formalno djeluju „uredno“, a u praksi dodatno srozavaju obrazovanje i gase ono malo entuzijazma koji još opstaje izvan velikih urbanih centara.
Ako je obrazovanje temelj razvoja društva, onda bi ovakve odluke morale zabrinjavati sve – jer danas su zakinuti učenici iz malih sredina, a sutra ćemo se pitati zašto izvrsnost iz Hrvatske odlazi ili se nikad nije ni imala priliku razviti.
*********************************INTERMEZZO**********************************
