Otvoreno pismo Međimurcima i županu

Međimurje ima svoju gibanicu – onu koja se ne objašnjava, nego dijeli.
Međimurje ima svoj grb – znak trajanja između dviju rijeka.
Međimurje ima svoju popevku – tihu, ali tvrdoglavu, koja se pamti i kad se ne pjeva.
Uskoro će imati i svoju himnu – jer identitet koji traje stoljećima zaslužuje i službeni glas.

A sada dolazi pitanje koje možda zvuči tehnički, ali je u biti duboko simbolično:

Treba li Međimurje imati i svoju internetsku domenu?

Ako država ima .hr, zašto regija s tako snažnim identitetom, kulturom i zajedništvom ne bi imala svoj digitalni potpis?

Ne zato da se odvajamo.
Nego zato da se prepoznamo.

Što sve Međimurje već ima svoje?

Ima govor koji se ne uči – nego naslijedi.
Ima običaje koji ne traže pozornicu.
Ima autore, učitelje, glazbenike, konobare, obrtnike, bake i djede koji su hodajuće arhive života.
Ima projekte koji spajaju djecu i umirovljenike, prošlost i budućnost.
Ima ono rijetko i dragocjeno “mi”, bez potrebe da se viče.

Pa zašto ne bi imalo i svoju domenu?

Nismo prvi. Postoje primjeri.

U Europi već godinama postoje regije koje su svoj identitet mirno i pametno preselile u digitalni svijet.

Katalonija ima domenu .cat – vezanu uz jezik i kulturu, ne uz politiku.
Baskija koristi .eus za obrazovanje, medije i zajednicu.
Škotska ima .scot, bez obzira na političke rasprave.
Wales ima .wales, ali i .cymru – domenu na vlastitom jeziku.
Bretanja koristi .bzh, iako Francuska ostaje jedna i nedjeljiva.

Ni jedna od tih domena nije srušila državu.
Ni jedna nije značila odvajanje.
Sve zajedno znače samo jedno: vidljiv identitet.

A što s Međimurjem?

Je li naš identitet slabiji?
Ili smo samo navikli biti skromni i šutjeti dok radimo?

Domena – bila ona .kaj, .med, .mim, .mje ili neka treća – ne bi bila puka tehnička oznaka.
Bila bi poruka:

“Ovo je iz Međimurja.
Ovo ima korijen, priču i obraz.”

Zamislimo škole, udruge, kulturne projekte, OPG-ove, medije, knjižnice i inicijative s jasno vidljivim digitalnim potpisom pripadnosti.
Ne kao folklor.
Nego kao identitet 21. stoljeća.

Župane,

ovo nije poziv na revoluciju.
Ovo je poziv na razgovor.

Radna skupina.
Pitanje prema međunarodnim institucijama, ICANN-u.
Uključivanje stručnjaka, kulture, obrazovanja i civilnog društva.

Jer ako drugi mogu, a da ne izgube ništa –
onda se ovdje ne radi o politici,
nego o samopouzdanju jedne regije.

Međimurci,

ovo nije pitanje hoćemo li biti posebni.
Mi to već jesmo.

Pitanje je samo hoćemo li to
— uz gibanicu, popevku, grb i himnu —
napokon i potpisati u digitalnom svijetu.

Jer identitet koji se ne razvija,
s vremenom se samo arhivira.

A Međimurje nije arhiva.
Međimurje je živo.

S poštovanjem,

Gorkić Taradi

*********************************INTERMEZZO**********************************