Gdje na Štefanje kupiti kruh?

Dakle, situacija je sljedeća: sam sam doma. Žena otišla na more kod svojih, ja ostao čuvati stan, kućne biljke i vlastitu iluziju da imam kontrolu nad životom. Trebao sam danas raditi, ali taman kad sam krenuo oblačiti radnu uniformu – poruka: “Danas si slobodan.”
Euforija. Slobodan dan! Život je lijep! Svemir me voli!

Tri sekunde kasnije – pogled na kuhinju.
Kruh: 0 komada.
Peciva: 0 komada.
Nada: klizi prema nuli.

Računao sam na obrok na poslu, jer ja sam čovjek koji planira unaprijed… ali samo do prve promjene plana.
Ništa, kažem si, imamo internet. Otvaram Google, nalazim članak lokalnog medija – sve fino, uredno, tablica po danima: Badnjak, Božić, Štefanje, radno vrijeme trgovina, sve piše, sve jasno. Vidim: Spar u mom susjedstvu radi do 14 sati. Pogledam na sat – 13:00.
Sudbina mi namiguje.
Navlačim jaknu, izlijećem van, letim do Spara…
Zatvoreno.
Mrak. Tišina. Vrata hladnija od mog srca.
Dobro, nema panike. U članku piše – Plodine rade do 16. Auto, gas, pravac Plodine.
Dolazim…
Zatvoreno.
Sad već počinjem razgovarati sam sa sobom, ali onaj drugi ja više nije razuman.
“A dobro, kad sam već tu, piše da radi Spar u Galeriji Sjever.”
Dolazim tamo…
Pogodite.
Zatvoreno.

Za svaki slučaj, možda je sve kontra kako piše u članku, odvezem se do Kauflanda, Eurospina, Lidla…okolne pekare…

U tom trenutku shvaćam da ne tražim kruh.
Tražim istinu.
Vraćam se na članak da ostavim komentar tipa: “Dragi novinari, hvala što ste me poslali na hodočašće bez nagrade.”
I onda vidim sitnim slovima, kao šapat s dna interneta:
2021. godina.
Članak star četiri godine.
Google me prodao.
Tehnologija me izdala.
Ja sam idiot.

Vraćam se kući poražen, gladan i duhovno iscijeđen. Otvaram ormarić.
Spas.
Dvopek.
Onaj ratni. Onaj koji ne jedeš, nego preživljavaš.
Presvučem se u kućnu odjeću i odlučim: ne kuham. Danas ne. Danas sam žrtva algoritma.
I onda – svjetlo u tami; u susjedstvu restoran. Svijetli. Živ je.
I surađuje s Woltom.
Par klikova kasnije – dolazi hrana. Topla. Mirisna. Stvarna.
Sjednem, uzmem prvi zalogaj i kažem sam sebi:
“Eto vidiš. Nisi umro. Samo si morao proći kroz 2021.”
Dobar mi tek.
I nek’ Google slobodno ostane pametniji. Ja ću idući put prvo provjeriti godinu.

*********************************INTERMEZZO**********************************