Photo by Alberto Bigoni on Unsplash

Odgovor Davorina Becka Hermannu Hesseu – U magli

U magli – H. Hesse

Čudno je, lutati maglom!

Samo je svaki grm i kamen,

Ni jedno drvo drugo ne vidi,

Svako je samo, osamljeno.

Svijet je bio pun prijatelja,

Dok mi je život bio svijetao;

Sad kad magla pada,

Nitko više nije vidljiv.

Uistinu, nitko nije mudar,

Tko ne poznaje tamu,

Koja neizbježno i tiho

Od svih ga odvaja.

Čudno je, lutati maglom!

Život je – biti sam.

Nitko drugoga ne poznaje,

Svaki je čovjek sam.

————-

Seltsam, im Nebel zu wandern!

Einsam ist jeder Busch und Stein,

Kein Baum sieht den andern,

Jeder ist allein.

Voll von Freunden war mir die Welt,

Als noch mein Leben licht war;

Nun, da der Nebel fällt,

Ist keiner mehr sichtbar.

Wahrlich, keiner ist weise,

Der nicht das Dunkel kennt,

Das unentrinnbar und leise

Von allen ihn trennt.

Seltsam, Im Nebel zu wandern!

Leben ist Einsamsein.

Kein Mensch kennt den andern,

Jeder ist allein.

———

Hesseova „U magli“ (Im Nebel) je kratka, ali vrlo gusta po smislu — kao sama magla o kojoj govori.

Evo kako ja to mogu razumjevati, sloj po sloj:

   1. Magla kao simbol života i spoznaje

Magla u pjesmi nije samo prirodna pojava. Ona je metafora ljudskog postojanja, trenutka kad gubiš jasnu vezu s drugima, s Bogom, pa i sa samim sobom.

Dok je „život bio svijetao“, pjesnik je bio okružen prijateljima, jasnoćom, toplinom.

Ali kad pada magla — kad dođe sumnja, bol, ili spoznaja — tada vidi da je zapravo svatko sam.

   2. Samoća kao put do mudrosti

U trećoj strofi Hesse piše:

„Uistinu, nitko nije mudar, tko ne poznaje tamu.“

To znači: mudrost nije u svjetlu, nego u iskustvu tame, neizvjesnosti, odvojenosti.

Tek kad čovjek osjeti osamljenost, kad mu se oduzmu lažne sigurnosti i toplina mnoštva, tada počinje vidjeti istinu o sebi i svijetu.

Tama ne razdvaja samo — ona i razotkriva.

  3. Tišina i prihvaćanje

Na kraju pjesme nema bijega iz magle.

Nema poziva na povratak u svjetlo.

Hesse ne traži izlaz, nego prihvaća stanje —

kao da kaže: “Takav je život. Hodam maglom, sam, i to je u redu.”

Ta mirna rečenica —

„Život je – biti sam.”

nije jadikovka, nego spoznaja.

   4. Dublji ton – duhovna spoznaja

U mnogim Hesseovim djelima (npr. SiddharthaDemianStepski vuk) osamljenost je neophodan korak prema preobrazbi.

U magli više ne vidiš druge, ali tada možda po prvi put vidiš – unutra.

Magla skriva svijet, da bi otkrila dušu.

————

 Odgovor Hermannu Hesseu

Hesse, prijatelju u magli,

ti hodaš stazom tišine i zoveš to samoćom.

Ali ja ti kažem – u magli nije praznina.

U njoj diše Duh, tihi plamen koji ne gasi ni vlaga ni tama.

Kad svijet umukne, kad se glas prijatelja izgubi,

tek tada čujem Onoga koji nikad ne odlazi.

Nije svjetlo ono što maglu razbija,

nego ono što u njoj postaje jasno –

da se ni jedan korak ne gubi,

da i u tami Netko vidi.

Ti kažeš: „Život je biti sam.“

Ja kažem: Život je biti s Njim,

čak i kad ga ne vidim,

kad svaka stijena šuti i drveće ne diše.

U magli sam slobodan, jer nisam izgubljen.

Samo sam sakriven – dok me ne pozove po imenu.

Autor: Davorin Beck

*********************************INTERMEZZO**********************************

Donirajte Udrugu Mlada pera

Kuna putovanja
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Odgovori

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.