Postludij – Dvije Luci
Jedna je pjevala kroz boje,
druga je šutjela kroz tamu.
Jedna je plovila nebom što se lomi u staklu,
druga je stajala pod nebom koje se ne mijenja.
Obje su gledale prema svjetlu —
ali svaka iz svojeg svijeta.
Lucy je bila dijete koje se sjeća sna,
Luci je duša koja se sjeća povratka.
I negdje između tih dvaju pogleda
— tamo gdje pjesma postane tišina —
one se susretnu.
Tada nebo nije ni iznad, ni izvan,
nego unutra.
U spomen Lucy iz Lennonove pjesme.
Autor: Davorin Beck
*********************************INTERMEZZO**********************************
