Gabričević – čovjek koji je povećao mirovine, ali samo sebi
U zemlji gdje umirovljenici jedu sardine na rate, a lijekove dijele po horoskopu, pojavio se čovjek koji je obećao revoluciju. Ne onu s barikadama, nego onu s bilancama. Ime mu je Gabričević. Titula? Sve po potrebi: general, saborski zastupnik, predsjednik udruge, počasni stanar tuđih stanova, i samozvani spasitelj umirovljeničkog dostojanstva.
Kažu da je priskrbio dvije milijarde eura za veće mirovine. Gdje su te milijarde? Nitko ne zna. Neki tvrde da su zakopane u dvorištu HSU-a, drugi da su isparile u obliku toplih riječi i hladnih obećanja. Umirovljenici su, doduše, dobili povećanje – od 1,27 eura mjesečno. Dovoljno za pola kave. Bez mlijeka. I bez stolice.
Dok su bake i djedovi kopali po kontejnerima tražeći boce i dostojanstvo, Gabričević je kopao po arhivima tražeći stanove. Jedan mu se posebno svidio – onaj generala Ademija. „Lijep pogled, dobra lokacija, a i general nije slučajno bio doma“.
U stranku umirovljenika ušao je tiho, na prstima, kao da nosi tajne iz 1984. godine. Neki kažu da je došao s kišobranom i tamnim naočalama, drugi da je jednostavno iskočio iz ormara s pečatom CK SKH. U svakom slučaju, kad su se članovi okrenuli, on je već sjedio za glavnim stolom i dijelio funkcije kao bombone.
Njegova mirovina? Simbolična. Samo sedam prosječnih mirovina umirovljenika. Kaže da je to zato što ima sedam funkcija. Svaka funkcija – jedna mirovina. Logično. Umirovljenici su se bunili, ali tiho, jer su izgubili glas čekajući na šalteru HZZO-a.
A ratna prošlost? Komplicirana. Bio je general. Ali i zapovjednik. Ali i u JNA. Ali i u HV-u. Ukratko, bio je svugdje gdje je trebalo biti – osim na prvoj crti. Tamo je, kaže, slao pozdrave.
Na kraju, kad su ga pitali je li ratni profiter, nasmijao se i rekao: „Ne, ja sam mirovinski vizionar.“ I nestao u oblaku dima iz lule koju je zapalio u saborskoj kantini, dok je naručivao mineralnu vodu s limunom – na račun poreznih obveznika.
Pouka? U zemlji gdje umirovljenici broje kovanice, uvijek će se naći netko tko broji nule. I to ne one na računu – nego one koje mu sve to dopuštaju.
Autor: Ivan Grahovec
*********************************INTERMEZZO**********************************
