Stari valcer
Uhvatio mene Marko
pod starije dane,
plesati bi valcer htjeo,
veli:”natenane “.
Ja mu velim :”Diko moja ,
bole me sve kosti.
Noge mi se jedva kreću,
plesati ti neću moći.”
Kaže Marko: “ man se bolan,
izvlačenja nema.
Plesati ćeš meni Luco,
ono, bez problema.”
“ Jao, Marko!” rekoh jako,
ali zalud bješe.
Njegove me čvrste ruke
u valcer poniješe.
Rasplesao se, sve me vuče,
nešto mi u nogi puče.
Ali Marko gušta
i mene ne pušta.
“ Sjećaš li se Luco
kad smo mladi bili?
Kako smo plesali!
Tlo pod nama cvili!”
“Jeste, Marko, cviljelo je,
al’ to davno bješe!
Ostario stari valcer
i ti i ja s njime.
Sve me boli, ajme Marko,
daj bolan pusti me.”
Neće Marko da sluša,
rasplesao se jako.
Vratiti bi mladost htjeo,
al’ to nije lako!
Kada me nagnuo
glavom prema dole,
puče nešto obojma,
padosmo oboje.
Stare kosti
Stari valcer
Stari Marko i ja.
Cijela soba sad se trese
od veselog smija.
“Ma, nek bole noge, tijelo!
Ma, neka tlo cvili!
Ustaj opet plesat Marko!
Sad ja plesat hoću!
Nećeš mi se izvući,
pa nek’ boli jako!
Popit ćemo dva brufena
i plesat polako.
Plesat ćemo cijelu noć!
Tablu ćemo brufena
pozvat’ u pomoć.”
Autorica: Luca Mamić
