Ilustracija: Chat GPT

Zlatne riječi za srebrne medalje

Gorkić Taradi
Gorkić Taradi – Konobar s olovkom
Facebook | Twitter | Instagram | TikTok

Ah, taj sport! Jedini svijet u kojem drugo mjesto nije drugo nego prvo među gubitnicima. I onda dolazi taj trenutak – sportaš se popne na postolje, stave mu oko vrata srebro, a on, kao po skripti, izgovara onu slavnu rečenicu: “Za mene je ovo zlato!” Pa dobro, prijatelju, ako ti je to zlato, što onda kaže onaj koji je zaista osvojio zlato? Da mu je medalja od platine? A brončani, je li onda njegova srebrnog sjaja? Ili možda, u skladu s modernim trendovima, recikliranog ekološkog materijala?

Problem sa srebrnim medaljama je taj što su – pazite sad – srebrne! I umjesto da ljudi budu ponosni na činjenicu da su najbolji iza najboljeg, oni smišljaju poetske doskočice kojima žele prevariti stvarnost. “Zlatnog sjaja!” Pa nije srebro potamnilo od srama, nego zato što ga ne poliraš redovito. Ništa loše nema u sjaju srebra, ali valjda nam svima treba taj osjećaj da smo, kako ono kažu – “pravi pobjednici u srcu.” Jer, kako bismo inače objasnili onu domaću naviku da svi imamo “moralne pobjednike” čak i kad završimo na sedmom mjestu?

Zašto baš ni jednom kad osvojimo srebro nismo ponosni njime, nego težimo zlatnim floskulama? Možda zato što nam je usađeno da samo prvo mjesto vrijedi, a sve ispod toga je neuspjeh. Odrastamo uz priče o pobjednicima, a ne o onima koji su bili blizu. Mediji nas uvjeravaju da je samo vrh dovoljan, a sve ispod toga tek prolazna statistika. I zato, umjesto da slavimo iznimno postignuće, mi smišljamo načine kako ga prikazati kao nešto više nego što jest – i tako nastaje ta vječna potreba da srebro zovemo zlatnim.

No, nije problem samo u medaljama i njihovim sjajevima, nego i u tome što neki sportaši, nakon što pokažu da su odlični u svom sportu, odluče pokazati i svoj glazbeni (ne)ukus. Osvojio si srebro (pardon, “zlato”), svi ti plješću, nacionalni ponos je na vrhuncu, a onda… onda na proslavi pustiš neku pjesmu od koje povjesničari počnu hiperventilirati, a obični ljudi se pitaju jesi li uopće svjestan čiju zastavu nosiš. Jer znaš kako to ide – možeš biti vrhunski sportaš, ali čim krene pjesma, svi shvate što stvarno misliš o svojoj domovini i njenoj prošlosti.

Naravno, nije nužno da sportaš mora biti povjesničar ili muzikolog, ali, čovječe, bar malo promišljanja ne bi škodilo. Ako već moraš birati pjesmu za slavlje, izaberi nešto što neće završiti u vijestima pod rubrikom “kontroverze”. Ima toliko pjesama koje slave pobjedu, trud i uspjeh, a ne izazivaju svađe i moralne rasprave. Ili još bolje, ako baš voliš neku pjesmu zbog ritma, ali ne znaš joj tekst, možda je najbolje da samo pustiš instrumentalu.

Na kraju dana, ostaje nam ta srebrna medalja, koja nikako da se pomiri sa svojim sjajem. A sportaši? Oni bi možda trebali znati da ne moraju biti glazbeni stručnjaci – ali isto tako ne moraju biti ni promotori “hitova” koji zvuče kao da su ispali iz alternativne verzije udžbenika povijesti. Jer zlato i srebro su plemeniti metali, ali neki izbori – e, oni su baš od olova.

*********************************INTERMEZZO**********************************

Donirajte Udrugu Mlada pera

Donirajte Udrugu Mlada pera
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Odgovori

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.