Zašto sam obrisao sva tri svoja Twitter/X računa (i zašto mi je zbog toga odlično)

Obrisao sam Twitter. Točnije, sva tri svoja Twitter/X računa. I ne, ne mislim da će to izazvati ni najmanji svrab u Elonovim ja**ima, ali iskreno, mene nije briga. Jer ovo nije o njemu, nego o meni. I o onima koji su odlučili da im je dosta.

Dosta im je platforme koja se pretvorila u igralište za milijarderske ego-tripove, u kaos u kojem dezinformacije bujaju, a govor mržnje prolazi bez posljedica. Dosta im je toga da korporacije i oligarsi diktiraju pravila igre, a svi mi ostali služimo kao potrošni resursi – bilo kao besplatni kreatori sadržaja, bilo kao meta algoritamskog hranjenja bijesom.

Moje brisanje Twittera mali je doprinos nečemu što smatram ispravnim. Kao što brojni Latinoamerikanci i Amerikanci diljem svijeta bojkotiraju Coca-Colu jer je prijavila vlastima imigrante koji su za njih radili, kao što su brojne zemlje zabranile Teslu zbog Muskove korporativne neetičnosti, kao što su ga izbacili iz Kraljevskog društva, kao što Amerikanci izlaze na ulice protiv Trumpa, njegove lutke – ja sam, u svojoj maloj niši, odlučio reći “ne” Twitteru.

Naravno, uvijek postoje oni koji će reći da je to besmisleno, da to ništa ne mijenja. Možda. Ali onaj osjećaj kada radiš nešto što smatraš ispravnim? Taj osjećaj je neprocjenjiv. A oni koji to ne razumiju? Nije ni bitno. Nikad ni neće.

I, iskreno, čim sam obrisao svoje račune, osjetio sam olakšanje. Više nema doomscrollinga kroz beskrajni niz otrovnih komentara, nema praćenja gluposti koje se pretvaraju u globalne skandale preko noći. Više nema iluzije da su 280 znakova dovoljno snažan alat za promjenu svijeta.

Možda je brisanje Twittera moj mali oblik digitalnog otpora. Možda je to samo put ka mentalnoj higijeni. Kako god bilo, znam jedno – ne nedostaje mi ni sekunde.

Uostalom, znate li koja je razlika između Greenlanda i Donalda Trumpa?

Greenland nije na prodaju!

*********************************INTERMEZZO**********************************