Sloboda govora i opasnost od načina kuhanja kave

U malom gradu na Muri, poznatom po kafiću „Muška puška“, dogodila se situacija koja je zauvijek promijenila način na koji lokalci shvaćaju slobodu govora.

Bila je srijeda, dan kad se okupljao „Klub mudraca“ – skupina umirovljenika koji su sve znali i sve komentirali. Predvodio ih je striček Štef, čovjek britkog jezika i još britkijeg shvaćanja kave.

Tog dana Štef je, nakon prvog gutljaja, stisnuo oči i teatralno objavio:
„Ova kava ima okus kao da je netko oprao čarape u njoj!“

Tišina. Konobar Jožek, momak s izraženim smislom za pravdu i slabijom tolerancijom na kritike, prekrižio je ruke.
„Striček Štef, sloboda govora je jedno, ali Vi ste upravo uvrijedili mene, kavu i cijelu moju obitelj!“

„Slušaj dečko,“ nastavio je Štef, „sloboda izražavanja znači da smijem reći svoje mišljenje, a tvoje pravo je da napraviš bolju kavu.“

Sukob se rasplamsao. Klub mudraca stao je na stranu Štefa, dok su mlađi gosti podržali Jožeka. Grad se podijelio – jedni su inzistirali da Štef ima pravo na mišljenje, a drugi da kava nije loša nego „autentična“.

Situacija se smirila tek kad je gazda Mirko uveo kompromis: natjecanje u kuhanju kave. Štef protiv Jožeka. Pobjednika će odrediti publika.

Došao je dan odluke. Štef je skuhao kavu onako kako se pije od stoljeća sedmog – crnu, jaku, toliko gustu da bi žlica u njoj mogla stajati uspravno. Jožek je, s druge strane, napravio modernu verziju s pjenom u obliku srca.

Ljudi su glasali. Rezultat? Neriješeno.

Zaključak: sloboda govora dopušta Štefu da kritizira kavu, ali sloboda izbora omogućava Jožeku da je kuha kako hoće. I tako su svi izašli zadovoljni – neki s čarapastom, a neki s pjenastom kavom.

A konobar Jožek? On je naučio važnu lekciju: kad se netko požali na kavu, ne treba se ljutiti – samo mu treba donijeti račun.

*********************************INTERMEZZO**********************************