Samuel Beckett – U očekivanju poštenog političara

U 9. broju humorističko-satiričkog e-časopisa Apolon objavljena je moja humoreska “Samuel Beckett – U očekivanju poštenog političara” koja je sada, vjerujem, više nego aktualna. Što mislite?

Samuel Beckett – U očekivanju poštenog političara

Na sceni: dva građanina, umorni i razočarani, stoje ispod zastave koja se klima na povjetarcu promjena. Ispred njih – prazna govornica.

UMORNI
Dakle, dolazi danas?

RAZOČARANI
Rekli su. Kažu da je to taj dan.

UMORNI
I prošli put su rekli da je taj dan.

RAZOČARANI
Prošli put je imao neodgodivu obvezu. Spasiti narod.

UMORNI
Koji narod?

RAZOČARANI
Valjda onaj koji ga je izabrao.

UMORNI
Ah, pa to smo mi.

RAZOČARANI
Ne baš mi. Oni drugi mi.

UMORNI
Pa zašto onda čekamo?

RAZOČARANI
Jer dolazi danas.

UMORNI
I što ćemo kad dođe?

RAZOČARANI
Zadivit ćemo se. Zapljeskati. Obećat ćemo mu vjernost dok nas smrt ne rastavi.

UMORNI
I onda?

RAZOČARANI
Onda ćemo čekati nekog poštenijeg.

UMORNI
Ne zvuči mi obećavajuće.

RAZOČARANI
A što nam preostaje?

(Pauza. Pogledavaju u daljinu.)

UMORNI
Znaš, možda i ne postoji.

RAZOČARANI
Tko?

UMORNI
Pošteni političar.

RAZOČARANI
(Smije se.) Glupost. Naravno da postoji. Samo… ima gust raspored.

UMORNI
(Mrmlja.) Gust raspored, da. Valjda spava pod onim mostom s Godotom.

RAZOČARANI
Ali dolazi. Mora doći. Netko uvijek dolazi.

(Zvuk trube. Svi se uzbude, ali nitko ne dolazi. Zastava pada na pola koplja. Scena se zamračuje. I dalje čekaju.)

Kraj.

*********************************INTERMEZZO**********************************