Put na posao kroz povijest

Da bih stigao na posao moram šenkati cestarinu, kopati lopatom, zasaditi brijeg, prekopati cestu, prošetati između breza…u 20 minuta putovanja proći kroz čak 6 općina no krenimo redom.

Kad netko čuje da sam iz Čakovca, očekuje valjda da ću progovoriti onim pravim čakavskim narječjem, ali ne, mi smo teški kajkavci! Da stvar bude zanimljivija, ime Čakovec nema baš nikakve veze s čakavštinom. Naime, naše maleno, ali ponosno mjesto dobilo je ime po grofu Chakyu i potoku Trnavi na kojem se smjestilo.

Kad malo zagrebeš po starim listinama, vidiš da je Čakovec nekad bio poznat kao Csak-Tornua. Posjedi grofa Chakya, koji je imao posjede uz tu našu Trnavu, često su bili spominjani kao Čakova Trnava ili Čak Tornau – Csak-Tornua. Ako još dublje kopamo, neki povjesničari tvrde da ime dolazi od stare kule, Turna. A ima i onih koji kažu da je sve jednostavnije – prezime Csaki i ves (što znači selo) skupa daju Čakovu ves ili Čakovo naselje – Čakovec.

Dakle, krećem na posao iz Čakovca, tog pravog središta kajkavske mudrosti i povijesnih zavrzlama, moje početne općine. Dok se vozim kroz naše pitome ulice, razmišljam kako bi bilo super da je svaki dan ovako zanimljiv i prepun povijesnih misterija. Jer, kad dolaziš iz mjesta koje ima toliko verzija svog imena, ne možeš biti ništa drugo nego spreman na sve što ti dan može donijeti – čak i na put na posao!

Prolazeći kroz mjesto i Općinu Šenkovec, gotovo mi dođe da stanem i nekom nešto šenkam, što bi po domaćem značilo – poklonim. No, nemojte me krivo shvatiti, ne mislim na podmićivanje, nego baš na lijepu gestu darivanja.

Međutim, ime Šenkovec nema veze s darivanjem, već sa zanimljivom povijesnom pričom. Prije mađarizacije, mjesto je bilo poznato kao Sveta Jelena ili Sveta Helena. Kada su Mađari promijenili mnoga imena međimurskih naselja, Sveta Jelena postala je Szentilona. Starim Međimurcima ta je promjena bila teško izgovorljiva i počeli su je izgovarati kao „Šentilona“.

Kako to biva, jezik se mijenjao, dodan je kajkavski sufiks -ovec, pa smo dobili Šentilonec, zatim Šentilovec, a nakon nekog vremena, i Šenkovec. Naravno, kao i uvijek, postoje i druge teorije o nastanku imena, ali ova je najraširenija i, priznat ćete, prilično zanimljiva.

Dok se vozim kroz Šenkovec, razmišljam o svim tim jezičnim preobrazbama koje su oblikovale ime mjesta. Izgleda da se povijest i jezik neprestano prepliću, stvarajući slojeve značenja koje danas često uzimamo zdravo za gotovo. I tako, nastavljam svoje putovanje prema poslu, inspiriran bogatom poviješću i ljudskom kreativnošću koja se očituje u samom imenu ovog mjesta.

Dolaskom u Brezje, odmah mi je na pameti narodna priča koja kaže da je selo dobilo ime po mnoštvu breza koje su nekoć krasile taj prostor. No, da bi danas uspio nabrojati breza koliko imaš prstiju, moraš prošetati cijelim selom. Mjesto koje je dobilo ime po brezama, a breza gotovo nigdje na vidiku – prava mala ironična sudbina.

Prema priči, breze su bile toliko česte da je selo jednostavno moralo nositi ime Brezje. Ali, s vremenom su te elegantne, elastične breze postale važan izvor za domaću izradu metli. Mještani su ih uporno obrezivali i koristili, ne shvaćajući da će jednog dana te predivne breze gotovo potpuno nestati iz sela.

Dok prolazim kroz Brezje, razmišljam kako bi bilo divno vidjeti te breze u njihovoj punoj slavi, kako su nekoć dominirale krajolikom. Sada je ostalo tek nekoliko preživjelih, poput starih svjedoka nekih davnih vremena. Brezje danas nosi ime koje je poput šaptanja prošlosti, sjećanje na doba kada su breze bile kraljice ovog prostora.

U svakom slučaju, Brezje ima svoj šarm, iako možda više nije ispunjeno brezama kao nekad. Ljudi su ovdje ljubazni, a selo odiše mirnoćom i tišinom (osim u srpnju!). Krećući se dalje prema svom odredištu, u mislima zahvaljujem svim onim brezama koje su dale svoje grane za metle i, na neki način, postale dio svakodnevnog života ovoga kraja.

A kako smo rekli da su imena podložna promjenama možda se Brezje uskoro preimenuje u Forestland. Zašto? Ako ne znate zašto vjerojatno ste starija generacija jer mlađa zna da se tako zove svjetski poznat festival elektroničke glazbe koje se održava upravo kad Brezje ne odiše mirnoćom i tišinom – u srpnju!

Nastavljajući cestom dolazim u Lopatinec, i u Pleškovec, i u Sveti Juraj na Bregu, sve istovremeno. Da, zbunjujuće i svaka čast poštarima jer mi nije jasno kako se tu snalaze. Naime, ime Lopatinec u drugim se izvorima javlja i kao Víziszentgyörgy (vrijeme mađarizacije), odnosno Sveti Juraj na Jezeri, Sanctus Georgius in Aquis. Sveti Juraj na Bregu, nekadašnje ime naselja, danas je ime općine u čijem su sastavu naselja Brezje, Dragoslavec, Frkanovec, Lopatinec, Mali Mihaljevec, Okrugli Vrh, Pleškovec, Vučetinec i Zasadbreg.  Sjedište Općine službeno je naselje Lopatinec u kojem je smještena crkva, iako je općinska uprava smještena u Pleškovcu, kao i osnovna škola te župno središte. Nekad Osnovna škola Lopatinec sad je Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu s adresom u Pleškovcu. Ponekad imaš dojam kao da su ta naselja isprepletena kao crno-bijele tipke spojene harmonike i klavira pa će vam tako prometni znak na cesti označavati da dok prolazite kroz Pleškovec u jednom trenutku izlazite iz Vučetinca iako niste ni znali da ste ušli u njega. Sve mi se čini da je tu netko lopatama pokušao razdvojiti ogoljen, ćelav, plješiv dio od ostalih pa se Pleškovec uz pomoć Svetog Juraja odvojio od ostalih brjegova.

Cijelo vrijeme balansirajući cestom između ovih naselja vi zapravo koketirate s Dragoslavcem, Dragoslavec Selom i Dragoslavec Bregom, sastavnicama Općine Gornji Mihaljevec no kako ih dotičem putem, ali  ne prolazim kroz njih neka ima bude drago što sam ih spomenuo jer me put na posao dalje vodi do Vukanovca koji doista i jeste u Općini Gornji Mihaljevec.  Ne zna se je li Vukanovec dobio ime po nečijem prezimenu ili navodno jer je u okolnim šumama bilo vukova no definitivno se zna da je Vukanovec imao prekrasan vidikovac s kojeg se po lijepom vremenu mogao vidjeti i Triglav. Vidikovca više nema, vidik je ostao, ovca je nestala.

I zatim dolazim do Prekope koja se nalazi u Općini Štrigova. Meni se čini da je Prekopa definitivno dobila ime po tome jer su sve živo prekopali kako bi dobili puno brežuljaka za poznate vinograde; tako se vozite po brijegu na kojem su dvije-tri kuće, selo Prekopa, kako bi se spustili s brijega u Prekopu i ponovo popeli na brijeg u Prekopu s dvije-tri kuće te ako se spustite s druge strane brijega dolje završit ćete u Prekopi, a onda o vama ovisi hoćete li dalje nastaviti u Prekopu ili moje odredište: Toplice Sveti Martin gdje radim već godinama pa se može reći i da sam „radni stanovnik“ Općine Sveti Martin na Muri.

Putovanje na posao kroz slikovite pejzaže Međimurja pruža ne samo fizičku već i mentalnu avanturu kroz bogatu povijest i kulturu ovoga kraja. Kroz šest općina i beskrajne promjene imena i granica, svaki kilometar nosi svoju priču. Čakovec, Šenkovec, Brezje, Lopatinec, Vukanovec i Prekopa nisu samo točke na mapi već živopisni podsjetnici na prošlost, jezične transformacije i ljudsku kreativnost. Dok prolazim kroz ova mjesta, promišljam o slojevima povijesti i pričama koje oblikuju našu svakodnevicu. Na kraju, dolazak u Toplice Sveti Martin nije samo dolazak na radno mjesto, već svjedočenje duhu Međimurja – mjestu gdje svaki brijeg, svaka cesta i svaka breza nose dio zajedničke priče. Upravo ta duboka povezanost s prošlošću i konstantna evolucija čine ovo putovanje toliko posebnim, ispunjenim neočekivanim otkrićima i povijesnim blagom. Dakle, krenuti na posao znači puno više od samog putovanja – to je istraživanje bogatog mozaika života, povijesti i kulture, koji čine moj zavičaj jedinstvenim.

*********************************INTERMEZZO**********************************