Petrinjčica
“Poštovani, vidjela sam da primate od umirovljenika tekstove kojih su sami autori, tako da vam šaljem tekst pjesme poezije što sam bila nadahnuta da napišem šetajući uz rijeku Petrinjčicu.”
Pozdrav od Rade Jurišić iz Petrinje
Šetam se Petrinjčicom
i gledam kako se mreška,
teče i skakuće.
Na jutarnjem suncu njezini
se valovi sjaje i presijavaju
dok prolaze ograničeni
obalom koja ih sputava.
Osjećam se kao da sam ja
ta Petrinjčica, kao da sam
cijela rijeka, a ne samo
dio njene vode.
Da sam svaki djelić nje
i onaj najsitniji kao kapljica
koja se odvaja na slapu
i ponovo se spaja u svom
padu u vodu.
Više volim da sam rijeka
dok je nizak vodostaj, jer
sam tada nestašna kao dijete
jer kad preskakujem kamenčiće
i prepreke, veselo se spuštam
kao razigrani i razbarušeni slapić.
Dok je vodostaj visok
prolazim uz svoje obale
mirno, kao da me muče
godine i starost i to mi
se ni malo ne sviđa.
Veseli me i ulijevanje u
Kupu, koja se veseli druženju
sa mnom, mlađom prijateljicom
i zajedno nastavljamo igru
i ljuljuškanje u njenom koritu.
Plovimo i plešemo zajedno
vesele do skorog druženja
sa Savom, starijom prijateljicom
kojoj pričamo svaka svoju
priču i zatim zajedničku
do susreta s njom.
Rada Jurišić, Petrinja
*********************************INTERMEZZO**********************************