Osvrt na knjigu “Vutemtoga” Irene Vičević i pogovor
Ovo je prva knjiga autorice Irene Vičević, rođene Janković, Hanževe. Irena piše kratke priče na kajkavskom donjemeđimurskom svetomarskom narječju i na standardu. Smatram potrebnim objasniti da se do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća starijim osobama, roditeljima, djedovima i bakama, rođacima, kumovima i susjedima govorilo s poštovanjem Vi. U pričama na kajkavskom autorica je ostala dosljedna tom običaju.
Svi događaji u pričama su nastali na temelju crtica iz prošlosti prema pričanjima starijih ljudi, koje mogu i ne moraju biti istinite, a autorica ih povezuje u jednu cjelinu. Mjesta događaja su živopisna seoska sredina donjeg Međimurja i mali gradić Prelog, s ljudima pozitivnih i negativnih osobina te u pričama nailazimo na šaljive događaje, ali i na one tužne i uznemirujuće. U ruci imate jedno nadasve zanimljivo štivo. Želja mi je da se pri čitanju Ireninih priča u ovoj knjizi prvijencu „Vutemtoga“ zabavite te da se uz njih s nostalgijom prisjetite svoje mladosti ili pak da mlađi čitatelji uz ove priče saznaju „kak je negda bilo i kak se negda živelo“.
Autorica je rođena u Prelogu 1966. godine, a djetinjstvo provodi u Svetoj Mariji i Donjem Mihaljevcu, gdje polazi osnovnu školu. U Srednjoškolskom centru Čakovec (danas Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec) završava prva dva razreda srednje škole te školovanje nastavlja u Medicinskoj školi Varaždin. Nakon mature, studira i diplomira na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje stručne priloge vezane uz veterinu i kratke priče na portalima. Radila je u Prehrambenoj industriji Podravka u Koprivnici i Mesnoj industriji Vajda u Čakovcu, a danas živi u Bjelovaru i sa suprugom uspješno vodi vlastito poduzeće Imex-Bjelovar.
Slavica Švec, nastavnica razredne nastave
TECNULA ME…I KNJIGA I POSVETA
Knjiga Vutemtoga, prva autorska publikacija naše Irene, prava je dragocjenost za sve ljubitelje “domače reči” i zavičajnih događaja. Pisati na kajkavskom danas nije samo umjetnički izbor – to je i čin očuvanja bogatog jezičnog i kulturnog naslijeđa koje polako iščezava iz svakodnevnog govora.
Irena nas svojim pripovijedanjem vraća u prošlost našeg kraja, oživljava osobe, događaje i običaje koji su oblikovali generacije prije nas na osebujan način. U svakom retku osjeća se njezina povezanost sa Svetom Marijom, ljudima i duhom vremena. Jezik koji koristi nije samo sredstvo izražavanja, već i važan nositelj identiteta – kajkavština ovdje ne služi kao ukras, već kao prirodan medij kojim priče dobivaju svoju puninu i vjerodostojnost.
Osim što dokumentira trenutke iz prošlosti, knjiga nas poziva na razmišljanje o vlastitim korijenima, tradiciji i vrijednostima koje su često zaboravljene u ovom vremenu.
Vutemtoga nije samo knjiga, to je čuvarica uspomena, svjedok vremena i iskrena posveta zavičajnom govoru i ljudima našeg kraja.
Veliko…BRAVO, IRENA!
*********************************INTERMEZZO**********************************
