Moja Zemlja

Nastavljamo s projektom “Nisam danguba, samo stvaram povijest!” uz uradak gospođe Đurđice Rihtarec, umirovljene nastavnice iz Murskog Središća

Bila jednom jedna sićušna kuglica u svemiru – bogata šumama, morima, biserno čistim jezerima. Ljudi u njoj zadovoljni, djeca radosna.. Čisti, svježi zrak i nasmiješeno sunce. Ime joj je Zemlja. Moja Zemlja!

Stojimo na malom proplanku, preplašeni i zagrljeni. Odjednom potres. Dim. Gori šuma. Bujica nosi sve pred sobom. Plač i strah u očima ljudi i životinja. Krikovi, zapomaganje.. Molitva! Vatra se nemilice širi, guta sve pred sobom.. Ne mogu disati, gušim se i plačem..  LJUDI, TREBAMO NEŠTO PODUZETI, ŠTO PRIJE.. RAZMISLIMO! Dišem sve teže, ponestaje mi zraka. Odjednom eksplozija!

Trgnem se i probudim sva u znoju…ali pogled ka prozoru vraća mi osmijeh na lice. Kroz rupicu rolete namiguje mi zračica sunca.

                                                                   Đurđica Rihtarec, Mursko Središće

*********************************INTERMEZZO**********************************