Konzervirane konzerve i ostale pošasti modernog doba

Dame i gospodo, imam jednu lijepu vijest – službeno mi je pun kufer. Do vrha. Prelijeva se. Kap je prelila čašu, a ja već pakiram kofere za Island. Zašto baš Island? Zato što tamo ima više pametnih ovaca nego kod nas obrazovanih ljudi. Da, znam, sad će konzervirane konzerve s Fejsa brže-bolje napisati neki hrabri status u stilu: „Ako ti se ne sviđa, odseli se!“. Pa evo, dragi moji, samo mi platite kartu, jer mi vaša (a na žalost i moja) slavna vlast nije omogućila da pošteno zaradim ni za jednosmjernu autobusnu kartu do Slovenije.

A sad malo ozbiljno – iako, budimo realni, u ovoj našoj žabokrečini teško je ostati ozbiljan. Pogotovo kad vidiš kako naši veliki vjernici psuju sve od reda – od Boga do prvog susjeda. Ali nema veze, bitno je da su oni u nedjelju na misi, ispovjede se i onda s čistom savješću nastave lagati, varati i krasti gdje stignu. I dok se oni tako krste na svakom koraku, svećenstvo uživa u punom paketu – svih sedam smrtnih grijeha, plus još jedan gratis, jer se može.

A tek moralisti! Oni su posebna sorta. Oni koji najglasnije propovijedaju čistoću, svetost i čednost, istovremeno bi se pojebali za pet centa i to bez puno pregovora. Jer zna se – jedno je što govore, drugo je što rade. Isto kao i oni što se deru protiv gejeva – jer ih valjda podsvjesno podsjećaju na njihove vlastite potisnute želje. Nema veće mržnje od one koja dolazi iz straha od samog sebe, zar ne?

I da, ne zaboravimo obrazovne reforme! Najglasniji oko školskog kurikuluma su, naravno, nepismeni. Ljudi koji ne znaju razlikovati „je“ i „jer“ su uvjereni da su pozvani odrediti što će naša djeca učiti. A dok oni slažu nastavne planove, hrabri Facebook ratnici vode svoje revolucije – s kauča. Uživaju u svojim virtualnim ratovima, ali ih uživo ne možeš natjerati da zucnu ni riječ, jer hrabrost prestaje onog trenutka kad treba podići guzicu s fotelje.

A onda dolazimo do političara. Njihova misija? Uzeti ionako glup narod i učiniti ga još glupljim. I u tome su briljantni. Ne možeš im ništa prigovoriti, jer točno znaju kako treba tretirati kolektivnu ovcu. Malo im baciš kruha, malo igara, malo lažnih obećanja i sve ide kao podmazano. A tko se usudi buniti? Onaj tko još uvijek vjeruje u bolju budućnost. Sretno mu bilo.

A tko su zapravo ovce u tom glupom narodu? Da se razumijemo, ne mislim na one koji ne znaju koristiti vilicu za salatu ili koji psuju u svakoj rečenici. Ne, ovce su oni koji su svoje mozgove zapečatili kao konzervu sardina i odbijaju ih koristiti. Oni koji piju informacije s televizije kao svetu vodicu, nikada ne preispituju ništa i slijepo idu za prvom laži koja im je servirana. Oni koji misle da je diploma dokaz pameti, iako se mnoge od njih danas kupuju brže od jutarnje kave. Radišni seljak koji zna preživjeti od zemlje često ima više mudrosti u malom prstu nego onaj ljigavac u odijelu koji misli da mu je bogomdano pravo sjesti u fotelju i ne raditi ništa. Jer mozak nije stvar titule ni rječnika punog fraza za preseravanje – mozak je stvar korištenja.

I zato, draga moja usrana državo, lijepo ti hvala na svemu, ali ako netko želi sponzorirati moju kartu do Islanda, neka mi se javi u inbox. Jer ja ovdje više ne vidim ni razvoj, ni razum. Vidim samo konzervirane konzerve koje se još uvijek uvjeravaju da su pametne. Sretno nam svima.

A ako netko ipak želi rješenja (iako su kod nas rješenja manje popularna od reality zvijezda s diplomama kupljenim na kiosku), evo nekoliko revolucionarnih ideja:
– Prvo, uhljebe iz državnih firmi premjestiti u privatni sektor, ali ne na izmišljene rukovodeće pozicije, nego tamo gdje mogu dati puni doprinos – recimo, u autopraonice ili kao testere granice ljudske izdržljivosti u ispijanju alkohola. Ionako u tome briljiraju.
– Drugo, radne uvjete poboljšati tako da se one koji zaista rade nagradi – ne dodatnim poslom, nego stvarnim novcem. Šokantna ideja, znam!
– Treće, izbore bi trebalo pretvoriti u kviz znanja – tko ne zna osnovne činjenice o gospodarstvu, zdravstvu i školstvu, automatski gubi pravo glasa.
– Četvrto, Crkvu vratiti u crkve i iseliti iz škola – jer vjeronauk u školama je kao sat porno edukacije u samostanu.
– Peto, nogomet ostaviti stadionima, a znanje početi cijeniti barem jednako kao noge koje trče za loptom.
– I naposljetku, nesposobne uhljebe preraspodijeliti na javne radove – čišćenje ulica, sadnju drveća ili, ako im je i to previše, barem neka stoje kao turističke atrakcije pod nazivom „ostaci birokratskog doba“.

Sviđa vam se plan? Naravno da ne. Zato se i nećemo maknuti s mjesta. Ali hej, bar ćemo imati odlične statuse na Fejsu.

*********************************INTERMEZZO**********************************