Konobar s hodom patke
U jednom malom kafiću, gdje je miris kave miješao prošlost s budućnošću, radio je Stjepan – konobar kojeg su svi zvali “Štef Patak”. Zašto? Nije to bilo zbog njegovog stvarnog imena, nego zbog načina na koji se gegao između stolova. Njegove kratke, debele noge i zaobljeni trbuh stvarali su dojam kao da je kafić njegovo malo jezero, a on patka koja ponosno plovi.
Svako jutro, dok je navlačio bijelu košulju koja je kao šator visjela preko njegovog trbuha, Štef bi uzdahnuo:
– Zašto nisam visok i vitak?
Želja da izgleda poput filmskog konobara nije ga napuštala ni nakon trideset godina nošenja tacni i brisanja prolivenih kava. Čak je jednom probao dijetu, no odustao je nakon što je shvatio da mu je za doručak propisana – jedna jabuka. “Ma, jabuka je voće, a doručak je ozbiljna stvar!”, zaključio je.
A onda jednog dana, dok se gegao do stola s narudžbom, Štef je začuo razgovor za šankom:
– Meni su draži stariji i puniji muškarci. Imaju ono nešto! – rekla je mlada žena s osmijehom.
– Da, i ja volim da je čovjek čvrst i pouzdan, ne da se prepolovi na prvom povjetarcu! – dodala je druga.
Štef je zastao. Srce mu je zalupalo. “Postoje ljudi koji vole starije i punije? Pa, to sam ja!”, pomislio je. No, odmah ga je oblio hladan znoj. Što sad? Nikad nije ni pomislio da bi mogao biti predmet nečije simpatije.
Nakon smjene, otišao je do ogledala u skladištu, uvukao trbuh, podignuo bradu i promrmljao:
– Dakle, Štefek, imaš šanse… samo ne znaš što napraviti!
I tako je počelo njegovo nespretno osvajanje. Počeo je nositi malo uže košulje, uvjeren da to “ističe karakter”. Uveo je “patkin hod s dozom šarma”, vjerujući da ga čini posebnim. No, pravi Štefov trenutak došao je kada se usudio zapitati jednu gošću:
– Mogu li vam donijeti nešto slatko… osim kave?
Gošća se nasmijala, a Štef je shvatio: nisu bile važne dijete ni visina. Šarm je bio u tome kako nosiš svoje kilograme – i svoj osmijeh.
I od tada, Štefek više nije sanjao da bude vitak i visok. S ponosom je gegao između stolova, znajući da u svemu postoji netko tko to cijeni – čak i u patkinom hodu.
*********************************INTERMEZZO**********************************