Kad stolovi pričaju priče…a izgubljeni peseki lutaju

Zamislite scenu: tri rezervacije na stolu – bijela, crna i plava. Jasno k’o dan! Ako treba, još ću uz to staviti i neonku koja blinka “REZERVIRANO!” u ritmu najdraže pjesme iz ’80-ih. Pa ipak… evo njih, sjedaju k’o da su osvojili bingo. S naočalama, krive dioptrije i uvjerenjem da su baš oni ti kojima je svemir rekao: “Sjedi, slobodno, svijet je tvoj!”

I dok se konobar izdiže iznad ljudskih nesporazuma (ili barem pokušava), ostaje nepisano pravilo: gost koji poštuje rezervaciju, poštuje i konobara. A konobari? Oni cijene goste točno onoliko koliko ih gosti cijene. Recipročno poštovanje, ljudi!

Poruka za kraj: ako sjednete za rezervirani stol, barem naručite nešto više od kave i čaše vode. Bit ćemo profesionalni, ali i mi volimo kad se naš trud cijeni. 😉

Približavanje praznika za konobara znači da Djed Božićnjak ne nosi poklone, već goste s beskonačnim narudžbama, prevelikim očekivanjima i premalim napojnicama.
Gorkić je govorio!

JA SAM IZGUBLJENI PESEK! 🐾
Halo, ljudi! Ja sam mali, slatki medek, pesek-medek! Nestao sam negdje između kauča i kreveta jer sam tražio skriveno blago u frižideru… i izgubio se u toj avanturi (kao i obično svake godine oko ovih blagdana). 😅
✔️ Moja boja: Medasta (logično).
✔️ Visina: skoro kao širina.
✔️ Karakteristike: Volim maženje, mrzim bučne usisavače, a uvijek tražim toplu dekicu i možda komadić kobasice.
Ako me vidiš, nemoj vikati “šic!” – radije reci “Tu je, medekiću!” i pruži mi nešto mekano za spavanje. Prijavljujem se i za kaučeve, fotelje, pa čak i prostirke pred kaminom, pod uvjetom da me ne tjerate van kad počnem hrkati.
Lokacija: na relaciji frižider – dnevna soba. 🥧
Pomozite ovom izgubljenom medeku-peseku pronaći svoje toplo utočište! 💛🐶
Odaziva se na ime Gorkić!

*********************************INTERMEZZO**********************************