Gorkić je govorio o (ne)pismenosti Matice hrvatske i opstipaciji

ZASLUGOŽDER (lat. meritus vampirus) – Osoba sposobna identificirati tuđi uspjeh brže nego vlastitu grešku. Odlikuje se izvrsnim refleksima u hvatanju zasluga u letu, osobito kad dolaze odozgo. Često zauzima rukovodeće položaje bez rukovođenja, i potpisuje projekte na kojima nikada nije radio. U prirodi ga je moguće pronaći u blizini ambicioznih, ali naivnih radnika. Hrani se tuđom pohvalom, a razmnožava kroz hijerarhiju.
Gorkić je govorio!

Kad sunce polako tone za horizont kao pijanac koji je napokon našao klupu, smiraj dana dolazi na scenu sa svom ozbiljnošću kazališnog komada trećerazrednog glumca.
Tako, dok se svjetla pale jedno po jedno kao ispovijedi u mraku, svemir nam još jednom nježno šapće: “Još jedan dan je prošao, a vi ste opet preživjeli. Kako neugodno.”
Gorkić je govorio!

Važno je praviti se glup.
Ne stalno, naravno. Samo kad želiš:
Preživjeti obiteljski ručak bez da te itko pita “kad ćeš naći pravi posao?”
Zadržati živce dok ti netko objašnjava nešto što već znaš od ’98.
Izbjeći da ti uvaljuju dodatne obaveze jer “ti sve znaš, ti to možeš!”
Biti simpatičan šefovima – pametni ljudi su prijetnja, a glupi su slatki.
Ostat na miru kad se u birtiji raspravlja o geopolitici i cijenama nafte.
Praviš se glup – i odjednom si narodni čovjek, skroman, drag. Nitko te ništa ne traži, svi te tapšaju po ramenu i govore: “E, da je više takvih!”
A ti u sebi misliš: “Ima ih, ali se prave pametni.”
Gorkić je govorio!

Bez konobara bi društvo stalo. Doslovno.
Tko vam prvi čestita rođendan? Konobar.
Tko zna sve vaše tajne, političke stavove, bračne probleme i PIN od kartice? Konobar.
Tko je jedini sposoban poslušati tri teorije zavjere, dvije ljubavne drame i jednu deklaraciju o ljudskim pravima — u istoj smjeni? Opet konobar.
Bez konobara, ne bi bilo ni kave ni revolucije.
Sjetite se – nijedan državni udar nije počeo bez prethodne runde.
A ni mir nije potpisan bez da je netko rekao: “Ajde još jednu, pa doma.”
Zato poštujte konobara. On je vaš terapeut bez diplome, politički analitičar bez honorara i jedini čovjek koji vam još vjeruje kad kažete: “Samo ću jednu.”
Gorkić je govorio!

Što izlet i konobar imaju zajedničko?
Uvijek netko povrati.
Gorkić je govorio!

Priručnici su kao rodbina na obiteljskim okupljanjima – svi ti govore što trebaš raditi, nitko ne zna kako, ali su uvjereni da bez njih ne bi znao ni disati.
Gorkić je govorio!

Ako je život putovanje, zašto svi uporno pokušavaju pronaći parking što bliže ulazu?
Gorkić je govorio!

Ako je smijeh lijek, zašto nitko ne prepisuje stand-up komičare na recept?
Gorkić je govorio!

Gost: Čekam već sat vremena!
Konobar: Nemoguće, ni kod najtvrđe opstipacije nisam toliko na WC-u!
Gorkić je govorio!

Ljudi koji znaju sve obično ne znaju kad je vrijeme da zašute.
Gorkić je govorio!

Kad ogranci Matice hrvatske traže da im se priče šalju kuvertom, jasno ti je da ondje digitalna pismenost još nije stigla dalje od prepisivanja brojeva s faks-papira. Valjda im internet djeluje kao hereza, a e-mail kao poštanski demon. Uostalom, zašto bi slanje priča bilo besplatno kad možeš poduprijeti lokalnu poštu i budžet za čajanku Metuzalema s pečatom Matice?
Gorkić je govorio!

Blago onima s ograničenim mozgom, jer je njihovo kraljevstvo svugdje — na Facebooku, u komentarima portala, tračevima pred vratima crkve…
Gorkić je govorio!

Online shopping – mjesto gdje ti srce kaže “kupi”, a kartica šapće “nemoj”.
Gorkić je govorio!

Ako je istina da novac ne donosi sreću, onda sam ja već godinama na rubu prosvjetljenja.
Gorkić je govorio!

Novac očito otvara sva vrata — uključujući i ona za koja bonton nikad nije čuo.
Gorkić je govorio!

Kad ti prvi put u životu lajk stisne netko nepoznat, znaj da si slučajno stao na žulj nekom poznatom.
Gorkić je govorio!

Lijepo vrijeme stiglo je neočekivano — narod zbunjen, ne zna treba li roštiljati, raditi ili naprosto paničariti.
Gorkić je govorio!

Težim ka boljemu, ali me kauč stalno vuče nazad – očito ima jaču gravitaciju od ambicije!
Gorkić je govorio!

Zašto ljudi do jednostavnosti dolaze istim putem kao burek do fitnesa – zaobilazno, uz masne otiske i sumnjive odluke?
Gorkić je govorio!

Penzija je kad ti država kaže:
“E sad više nisi problem firme – sad si naš.” 🇭🇷🪙
Još par “zadnje zbogom”, još jedna godina, par motivacijskih govora i opomena-dvije pred otkaz pa da konačno dođem do penzije…
Gorkić je govorio!

Volja naroda najčešće je ono što političari čuju kad prislone uho na vlastitu fotelju.
Gorkić je govorio!

Plan mi je kad odem u mirovinu biti toliko kreativan da će ljudi dolaziti na moj grob po autograme.
Za sad ne stignem, jer sam konobar — moj jedini performans je balansiranje tri pive, dvije rakije i jedne laži o tome kako “mi nije teško”.
Gorkić je govorio!

Imaš ono kad svi čekaju sunce, a ja čekam kišu da s razlogom odgodim sve što ionako nisam planirao raditi.
Gorkić je govorio!

Klečavac kleči ispred Sabora, suznih očiju, i mrmlja:
– Bože, vrati nam domoljublje, moral i poštenje…
Prolazi stari partizan s ordenjem na prsima, zastane i kaže:
– Sinko, za to smo mi ginuli, a vi sad klečite pred lopovima i zločincima k’o da su sveci.
Klečavac ga pogleda i kaže:
– Pa vaši unuci danas sjede u tom Saboru!
Partizan slegne ramenima:
– Znam. Zato sam i prestao vjerovati u Boga.
Gorkić je govorio!

Na današnji dan umro je Tito – a s njim i ideja da narod može vjerovati u državu više nego u boga i šverc kave. Umro je čovjek kojeg su mnogi oplakivali jer nisu znali da će poslije njega plakati zbog onih koji su došli.
Gorkić je govorio!

Ako Vučić ostane bez fotelje predsjednika, ne mora brinuti – s tolikim talentom za dramu i suze u eteru, Hollywood mu je dužan audiciju.
Gorkić je govorio!

*********************************INTERMEZZO**********************************