Kad je radnik zapravo mutikaša

Gorkić Taradi
Gorkić Taradi – Konobar s olovkom
Facebook | Twitter | Instagram | TikTok

Jučer se nas četvero uhvatilo teme koja je isprva izgledala bezazlena no što je dulje trajala više se pokazivao jaz između rada u velikoj i maloj firmi.
Naime jedan prijatelj se požalio da ga više iscrpljuju stalna ogovaranja i intrige svojih kolegica i kolega na poslu nego kvocanja šefova ili sam posao. Naravno, radi u velikoj firmi. Odmah ga je prijatelj koji radi u maloj firmi upitao kako onda rade ako imaju vremena za intrige i spletke.

Odmah mu je odgovoreno da u većim firmama više radnika radi na jednom mjestu jedan blizu drugoga pa se često upuste u razgovor uz posao no vrlo često jedna potpuno bezazlena rečenica može biti prenesena nekoj trećoj osobi potpuno van konteksta s vrlo lošim prizvukom. To je pravilo u svim većim tvrtkama s više radnika i to su vrlo nezdrave sredine za raditi jer mnogo utječu na psihičko zdravlje radnika.

Mnogo toga tu sad ovisi o šefovima i nižeg i višeg ranga. Javna je tajna da u mnogim takvim većim tvrtkama šefovi imaju svoje igrače koji “špijuniraju” za njih pa ako se zamjeriš tom špijunu možeš biti siguran da ćeš nadrapati i kod šefa jer je problem što takvi šefovi nikad ne saslušaju i drugu stranu.

Moguće je imati i u velikoj sredini zdravu radnu atmosferu ukoliko bi kod bilo kakvih međuljudskih problema ili grešaka na poslu šef saslušao sve strane i odlučio o daljnjem koraku.
Naravno da šef ne mora i ne može biti arbitar kod svake svađe među radnicima ali definitivno mora reagirati kad te svađe nanesu štetu firmi. Kod takve arbitraže treba saslušati sve strane. A samo u zdravoj firmi pravi radnik će stajati iza svojeg postupka i svojih riječi i preuzeti odgovornost, bez izvlačenja na nekog drugog: ja nisam…ja sam samo…!
Greška se može dogoditi i najboljem radniku i sasvim sigurno se i dogodi bez obzira na radni staž i čim je dulja smjena i ako je zdrava sredina cilj šefa neće biti kazniti radnika nego će cilj tima biti ublažiti i sanirati grešku!

E tu je sad često problem tih timova! Jedna od najvećih grešaka kod velikih firmi je što jako dobrog radnika unaprijede u nekog poslovođu, smjenovođu i slično gdje se on baš ne snalazi. Koliko god bio odličan u direktnoj proizvodnji loš je u komunikaciji , organizaciji poslovanja za više ljudi i nekoliko procesa i ono najteže i najgore, adaptaciji da ljudima koji su mu do jučer bile radne kolege danas bude šef. U većini slučajeva zbog nesnalaženja u tome na površinu iskoče sve loše osobine, počinje se vikati, derati, čak omalovažavati jer dok je on još to radio tako se nije griješilo…
Dodamo li k tome bivše prijatelje s kojima je odlazio na piće ili na čik pauzu ili zajednički hobi sada ne zna gdje je granica prijateljstva, a gdje šefovanja!

U skoro svakoj većoj firmi ima onih koji više vremena provode na spletke nego na sam posao. Njihova mašta u izmišljanju događanja i ogovaranja je toliko kreativna da je prava šteta što nisu postali pisci krimića ili trilera ili barem scenaristi neke jeftine sapunice! A tek ako tu i tamo odu na ispomoć u neki drugi odjel; garantirani višestruki orgazmi; bezbroj kombinacija za spletke! Dodajmo k tome i ako je takva osoba pod zaštitom jednog šefa njegove mutne radnje i zle namjere nemaju više nikakvih granica!

Stoga nam se na kraju rasprave samo nametnulo pitanje: je li rad u manjim firmama povoljniji za psihičko zdravlje radnika jer u njima doista svaki radnik odgovara za svoj posao, nema izvlačenja na račun drugih, a pogotovo ne krivice! U maloj firmi svatko odgovara za svoja djela i svoje riječi, šefovi ljubimci ne dolaze do izražaja!

Dakle, gdje je bolje i “zdravije” dočekati mirovinu – u velikoj ili maloj firmi?

*********************************INTERMEZZO**********************************

Donirajte Udrugu Mlada pera

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.