Kako postaneš obilježen i građanin drugog reda

Gorkić Taradi
Gorkić TaradiKonobar s olovkom
Zadnjih par dana morao sam posjetiti neke javne ustanove i ima nešto što mi je upalo u oči, a tiče se nošenja maski. Odmah napominjem da uopće ne namjeravam potvrđivati ili opovrgavati korist nošenja maski, samo želim ukazati na nejednakost i neinformiranost. Čak mi je smiješna ona usporedba koja kruži društvenim mrežama o nošenju maske prikazom pišanja s hlačama i bez hlača. Zar nije glupo uspoređivati tekućinu i plin odnosno zrak? Istina je, ako ćete imati hlače popišat ćete samo sebe, a ne i onoga na dva metra (moram priznati mlaz od dva metra znači jako dobru prostatu, moja više nije u takvoj formi!), ali je istina i kad prdnete, s hlačama ili bez, to će osjetiti i onaj na dva metra udaljenosti!

Famozni Nacionalni stožer kojem više ne vjeruju ni stanovnici Hlebina donio je preporuku o nošenju maski u zatvorenim prostorima. Na moje veliko čuđenje čak je tu preporuku pravilno formulirao pa ne piše samo da morate imati masku jer bi je tako mogli imati uz sebe i u torbici nego preko nosa i usta. To je ono što su uglavnom svi čuli, a neki čak uspjeli i zapamtiti. No malo njih zna i da je HZJZ donio i odluku koji građani NISU dužni nositi masku na licu i situacije u kojima se to tolerira. Uzmete li k tome još nekomunikativnog portira/zaštitara stječete i određeni utisak o ustanovi u koju ulazite. No krenimo redom:

Prvo sam morao otići u Grad Čakovec potpisati nešto. Portir na ulazu ljubazan, u svojoj staklenoj kućici pa vjerojatno stoga i nema masku, pita me imam li masku i ljubazno zamoli da pri ulasku u kancelariju u koju idem stavim masku što sam i učinio. U kancelariji tri osobe, ni jedna nema masku i ni jedna nije ni posegnula za maskom kad sam ušao čak ni kad mi je pružen papir na potpis. Ne smeta me, samo iznosim činjenicu, ja sam morao imati masku, oni ne.

Zatim sam morao ići po biljeg u zgradu Međimurske županije. Prije nastavka priče samo da iznesem još jednu činjenicu: kronični sam srčani bolesnik, spadam u grupu osoba koje NISU dužne nositi masku i o tome imam urednu liječničku potvrdu, no kad idem negdje u zatvoreni prostor na kratko stavim masku jer zaista neću umrijeti tih par minuta. Tako sam i sad ušao u zgradu Međimurske županije i dok sam prolazio pokraj mladog portira desnom rukom sam počeo vaditi masku iz torbice koja mi je visjela preko desnog ramena, dakle ne odmah portiru vidljivo. Pokraj tog portira sam već mnogo puta prošao, i u vrijeme korona krize i prije i nikad nije obraćao pažnju na one koje ulaze. Jednom sam čak trebao jednu informaciju kud moram ići pa je rezignirano slegnuo ramenima da ne zna, pomogao je drugi portir preko puta u uputama. Neću prepričavati razgovor od riječi do riječi, ali me njegov šeretski nastup prilično razljutio. Neljubazno traženje podataka i neljubazan zahtjev da stavim masku koju on naravno nije imao. E sad sam se pozvao na svoje legitimno oslobođenje nošenja maske, naravno uz distancu. Ispada totalno neinformiran da uopće postoje osobe koje su oslobođene nošenja maski jer na vratima piše da su maske obavezne. Jesu, osim za one koji su oslobođeni. Zgrada Međimurske županije i zaposleni u njoj predstavljaju Međimurje, a portir je prva osoba koju susrećete kad ulazite u zgradu. Šteta što je taj prvi dojam negativan!

Ulazim u prostoriju gdje se kupuju biljezi i svejedno sam htio staviti masku, ali kad sam vidio da osoba unutra nema masku, ali postoji zaštitna pregrada brzo sam kupio biljeg i otišao, što bi rekao Capak puno manje od 15 minuta pa nije moglo doći do zaraze, a i gospođa je vrlo vidljivo držala distancu, ne znam da li zbog toga što ja nisam imao masku ili što ona nije imala masku!

I treći odlazak je bio u Poreznu upravu Čakovec. Portir odmah na ulazu za jednostavnim stolom bez zaštitne pregrade i ima masku. Objasnim kud idem, a on me ljubazno i smireno zamoli da stavim masku! Ulazim u kancelariju i gospođa koja radi unutra nema masku, ali je odmah posegnula za njom i stavila je. I da, rekla je da mogu skinuti ja masku ako mi smeta!

Sami izvucite zaključke što sam htio reći. Svagdje sam bio puno kraće od 15 minuta, a Capak je osobno objasnio da onda ne dolazi do zaraze, svagdje me je tražena maska, negdje ljubazno, negdje neljubazno, iako je samo jedna osoba stavila masku kad sam ja ušao, a na jednom mjestu je bila zaštitna pregrada.  Vjerojatno bi Capak znao i napisati obrazloženje zašto stranke trebaju masku, a službenici ne ili obrnuto, valjda ovisi koliko ste si dobri s njim!


Donirajte Udrugu Mlada pera

Podržite literarno izražavanje djece

Odredite sami iznos

Select Payment Method
Personal Info

Donation Total: 1,00€

Donirajte Udrugu Mlada pera
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: