Našao novčanik s eurima i vratio ga! Usput da napomenem, Rom je!
Priznajem, naslov zvuči rasistički, no pročitate li tekst mislim da ćete mi to opravdati!
O Dušanu Paviću iz romskog naselja u Pribislavcu pisao sam već kad je Zbog kćeri sjeo u školsku klupu i završio program radionica “Roditeljstvo na pravi način. Danas je opet glavni akter moje priče i ponovo u pozitivnom svjetlu. Već čujem prvi komentar: ovo je rasizam, kao da su svi Romi loši pa je čudo da sad imam nešto pozitivno za pisati.
Podsjetit ću, prvi sam na ovom portalu objavio Lijepu priču na putu Čakovec – Varaždin: Taj dječak je moj heroj . Dean Posavec je poslao pismo o tada nepoznatom romskom dječaku (danas znamo da se radi o Kristijanu Oršušu iz Piškorovca i da je priča došla sve do emisije Provjereno) upravo na moj zahtjev!
Zašto smatram da treba pisati o takvim pozitivnim primjerima? Upravo zato što takvi pozitivni primjeri utječu na razbijanje predrasuda! Upravo zato što smatram da takvi pozitivni primjeri mogu pobuditi toleranciju i međusobno uvažavanje. Da loših ima, ima. Rasistički rečeno, i među njima i među nama! Rasistički rečeno, na svim nivoima i položajima i funkcijama i klasama, i među njima i među nama! Zato se svi dobri i među njima i među nama trebamo boriti protiv loših i među njima i među nama! I dolazimo pod zajednički, nerasistički nazivnik, dobri protiv loših!
Kad sam s Duletom razgovarao o ovoj priči, bio sam i provokativan no on je shvatio što svojim provokacijama pokušavam! No idemo redom.
Dule (Dušan Pavić, ali eto ja ga već zovem Dule) našao je novčanik s 900€ i vratio ga vlasniku. Kažete pa to je normalno? Prisjetimo se priče od samo prije 3 dana: usred vrlo prometne zagrebačke Ulice kneza Branimira vozači su zaustavljali automobile i trčali po cesti sakupljajući novčanice koje su ispale iz novčanika kojeg je vlasnik zaboravio na krovu automobila kad je krenuo, veselo vrišteći pri tome na obazirući se na promet, a još manje im je palo na pamet da podignu novčanik, spreme novčanice unutra i vrate ga vlasniku! Onako usput ću rasistički napomenuti, nitko nije bio romske nacionalnosti!
E sad, razgovaram ja tako s Duletom i kaže on u šali: koja sreća, vlasnik mi je rod!
A ja odmah pitam: znači da nije rod ne bi vratili?
Tu se od srca nasmijao i kaže: vratio bih bilo kome jer znam da me onaj gore gleda, a treba i djeci biti uzor! Sreća što sam ja našao pa mu vratio!
No nastavljam s provokativnim pitanjem: a radi li taj rođak negdje?
Znam što misliš, na zle jezike koji će komentirati odakle mu euri! – odgovara. Pa nek’ se zna, došao je prije dva dana iz Njemačke gdje radi!
I onda Dule pita s obzirom na ovu spomenutu zagrebačku priču: koliko vas bi vratilo novac?
Pa, koliko vas?
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
