Teorija zavjere u kupaonici

Gorkić Taradi
Gorkić Taradi

Ljeto 1989. – tog ljeta sam radio kao kuhar, zapravo imam ja podosta radnog staža u kuhinji, ali hvala, nikad više! Tog jednog ljetnog dana godine gospodnje 1989. na terasi je sjedila grupa Talijana. Dolaze godinama u Hrvatsku, drugu godinu zaredom ja im kuham za Velu Gospu. Prethodne godine su sami odredili meni, no ove su mi dali odriješene ruke jer su prošle bili jako zadovoljni.
Bilo je to u jednoj konobi, znate kakve su konobe u primorskim mjestima, tamo roditelji vlasnika ulaze svuda pa i u kuhinju jer ki će njima zabranit da oni ulaze na svoje!? Bili su i tog jutra u kuhinji konobe, puni hvale kako se oni već vraćaju iz polja dok se neki još nisu ni digli. To je valjda bila asocijacija na snahu jer se nije digla da im skuha kavu pa sad moraju sami kuhati (nema šanse da im ja skuham, imam dovoljno posla s pripremom) zanemarujući pri tom činjenicu da je ta snaha krvnički radila dugo u noć dok su oni već podsvjesno razmišljali u snu kako bi se mogli probuditi.
Dakle, priča se još uvijek odvija u toj konobi, Talijani još uvijek sjede na terasi, zazivaju me da mi pljeskom odaju priznanje za dobar ručak, ja im kuham kavu. Šalice posložene, voda vri, pružim ruku, dohvaćam šećer i zakuham kavu. Priznajem sve odrađeno automatski jer, moja kuhinja, moja pravila, znam gdje što stoji jer sam si ja napravio raspored kako meni paše. Konobar odnosi kave, Talijani gucnu i počne urnebesan smijeh. Kava je slana, jer je stari najpametniji gazde na svijetu zamijenili mjesto posudama sa šećerom i solju. Dok se ja pjenim i u sebi nabrajam sve svece i povezujem ih nemoralno sa starim gazdama, Talijani se nisu previše uzbudili jer su se, na sreću, dobro najeli. Brzo sam skuhao novu kavu i po tko zna koji put, rekao da ću sljedeći put izbaciti stare gazde van iz kuhinje. Neka idu gore u privatnu kuhinju!

Proljeće, 2019. – sunčan dan, žena se uhvatila čišćenja kupaone, ja još u krevetu, sinoć sam dugo u noć (bolje rečeno u praskozorje) pisao i radio neke pripreme za novu knjigu. Škicnem na sat – volim se dignuti ranije da na miru obavim jutarnju higijenu, popijem kavu, pregledam emailove i prosurfam najnovije vijesti – mogu još pet minuta drijemati. Tih pet minuta drijemanja se pretvorilo u novi čvrst san, žena u međuvremenu otišla s kolegicama na kavu.
Probudi me bušilica u susjednom stanu. Isusek, u životu se nisam toliko veselio što susjedi rade buku jer bih zaspao na posao! Imam taman vremena za brzo tuširanje i pokret. Preda mnom je smjena od najmanje 10 sati i treba ostati čim duže svjež i zato pružam ruku da stavim dezodorans. Sve je to već automatika, jednom rukom vraćaš kremu, drugom uzimaš dezodorans i pritisneš, a iz tube izleti pjena za brijanje. Ženoooooo! Zamijenila si mi raspored! Imam te tri bočice i to si mi kod čišćenja krivo stavila!
Za one koji ne znaju, osim zvučne i svjetlosne brzine postoji i brzina kad kasniš. Ni Supermen se ne bi tako brzo ponovo istuširao i spremio na posao!

Zaista volim da sve bude na svom mjestu! Takav je Vaš Konobar s olovkom!

_____________________INTERMEZZO_________________

Donirajte Udrugu Mlada pera

_____________________________________________________

Kuna putovanja - putovanja bogata iskustvom
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.