O stablima bošketa na Gregi
Na redu je i posljednja priča Puležana Livia Nefata iz trilogije o obiteljskoj i lokalnoj povijesti u sklopu projekta “Nisam danguba, samo stvaram povijest!”
Sad smo već u godini 1966., proljeće.
Skladište tekstila Veletrgovačkog poduzeća “Istra“- Pula
Dobra, vrijedna i marljiva gospođa Štefica za vrijeme marende priča svojim kolegicama u skladištu kako su suprug i ona započeli graditi kuću. Sami je grade. Tako se to tada, kad je riječ o tim prvim privatnim kućama u ondašnjoj državi, uglavnom radilo. Svaki dan, nakon posla, na brzinu podgrijati ručak pripremljen prethodne večeri, a onda presvlačenje i kreni: kopaj, reži, pili, miješaj, nosi.
Među slušateljicama je i Pina rođena u Medulinskoj ulici. Sluša, ali nezainteresirano, jer je u obiteljskom smislu u sasvim drugačijoj situaciji i nema nikakvih mogućnosti naći se u prilici da sa suprugom gradi vlastitu kuću. No, u jednom trenutku se ipak trgne. Štefica je upravo objašnjavala kako su (suprug i ona) pilom, sjekirom, krampom i golim rukama, ispilili, pa potom iščupali 22 stabla kako bi uopće mogli prirediti teren za temelj buduće kuće. Pina nije znala gdje to Štefica gradi kuću, ali ju je viđala kako dolazi na posao iz smjera Grege.
„Štefi, di to ti zidaš?“ zapitala ju je.
„Na Gregovici. Pa špiegala sam već Poldu koji me to isto pita.“ odgovorila je malo začuđeno i nevoljko Štefica.
„Ma di? Ča ja znan, stabla, pini su samo u bošketu u nastavku Via Ariosto.“ ustrajala je sve uznemirenija Pina.
„Da, tamo na rubu, malo poviše Medulinske“ glasilo je Štefičino potvrđivanje mjesta gradilišta.
Pina je zašutjela. Svi su se zagledali u nju.
S tužnim uzdahom, tihim, jedva čujnim glasom konačno je izustila:
„Prije dvajset lit smo dobrovoljnom akcijom, „takmičenjem“, kako se tada to zvalo, mi, gioventu’ de Pola, posadili cijeli taj bošket. Na ten donjem, nižem kusu je sadila baš moja grupa. Muški su kopa’li coi piconi, a mi mule smo onda sadile pine. Mi se para’ da je na tem mistu sad iščupan kus moje mladosti.“
Iz daljine je doprlo zavijanje Uljanikove sirene.
Marenda je bila gotova.
*********************************INTERMEZZO**********************************
