Nasmijte se malo…nakon radnog Uskrsa

SKEČ: “Team Lead Tea i Štef s olovkom”
LIKOVI:
Štef – konobar s 40 godina staža, miran, sarkastičan, nosi pregaču i olovku iza uha
Tea – nova mlada šefica, puna engleskih izraza i korporativnih floskula, tip-top sređena
GOST – lokalac, neotesan, simpatičan, s pivom u ruci

[Scena: Šank. Štef briše čaše, gost sjedi na šanku, već malo vesel. Tea ulazi s tabletom u ruci.]

TEA:
Štefe, možemo na brzinu syncat? Trebaš smanjit tu prekomjernu interpersonalnu toplinu s gostima. Gubi se korporativna distanca.

ŠTEF (ne diže pogled):
Aha. Jel’ da mu stavim i pancirku na stolicu da mu ne bude neugodno?

TEA (ozbiljno):
Ne, ali recimo… malo više asertivne neutralnosti. Tvoj komentar ranije – “gemišt ide kao aspirin nakon razvoda” – to nije inkluzivna komunikacija.

GOST (diže ruku):
Meni je baš legla, Štefe, hvala ti, znaš ti mene. A i ženi.

TEA:
Gospodine, vi ste korisnik naših usluga, a ne partner u improviziranom dijalogu. Molim vas da ne podržavate neusklađeni brand tone.

ŠTEF (napokon pogleda Teu):
Tea… vidi. Kad ti dođe ovakav gost, s pol života iza sebe i punom torbom problema, ja mu neću reći: “Poštovani, želite li emocionalno validiran napitak s minimalnim rizikom od retraumatizacije?”

TEA:
Ali…

ŠTEF (nastavlja):
Nego ću mu reći: “Šefe, gemišt ti ide kao flaster na dušu.” I znaš šta? To pali. Jer nije svaki gost za isti pristup. Tebe recimo, Tea, ne bih nikad tako toplo poslužio.

TEA (zbunjeno):
Molim?

ŠTEF:
Ti tražiš hladno, precizno, čisto, s dva decimalna mjesta i sterilnim smiješkom. I ja to znam. Zato tebi piće nosim s dva prsta, bez pogleda i bez pitanja “kako si”. To je tvoj stil. I to je moj posao – da znam razliku.

GOST:
Ajde, Štef, meni sad duplog Pelina i jednu “emocionalno validiranu šljivovcu”!

ŠTEF (već toči):
Ide! Jedan za jetru, jedan za dušu!

TEA (dok zapisuje nešto na tabletu):
Ovo ću prijavit kao emocionalni incident. I potencijalni narativni otklon od korporativne storytelling matrice.

ŠTEF (s osmijehom):
A ja ću to prijavit kao još jedan dan u birtiji.

[Zavjesa. Publika se smije. Netko iz publike dovikuje: “Živio Štef!”]

*********************************INTERMEZZO**********************************