Hrvatski san: sloboda, jednakost, orgazam pod pauzom u balkanskom štihu

Hrvatska – demokratska država. Slobodno društvo. Prava radnika zaštićena kao svetinja. Bilo da je na vlasti korumpirana stranka koja javno pjeva o poštenju dok broji milijune u kešu pod jastukom, ili oporba koja za radnika brine iz saborskih klupa gdje je jedina žuljevita stvar – stražnjica od sjedenja. Ali prava su tu. Piše u zakonu. Crno na bijelo. Ili barem sivo na žuto, s pečatom koji se razmazuje kad padne prva suza realnosti.

U takvom ozračju, dvoje radnika – nazovimo ih Radnik A i Radnik B, jer su imena ionako nebitna kad si samo broj u Excelu – uzeli su si ono što im pripada: pauzu. Zakonom propisanu, teškom mukom izborenu kroz desetljeća borbe, štrajkova i slomljenih kičmi. Sjeli su. Jedan s jogurtom, drugi s pola kifle i staklenim pogledom u daljinu.

Kad iznebuha – šefica.
Ne obična šefica. Ne ona koja ti da “ajde, popij kavu u miru” pa ti kasnije u facu zabije mail o “niskom outputu”. Ne. Ovo je šefica kalibra: plavog pogleda, umjetnog osmijeha i čeljusti izgrađene od pasivno-agresivnog betona.

Stane pred njih kao da su je prizvale radničke misli:
„Joj, kako je lijepo vidjeti vas ovako opuštene! Baš je to ono što firmi treba – kolektivni duh, vedrina, pozitivna energija! Ali znate, dok ste već tu, ne bi bilo loše da… kako da kažem… možda malo prebrišete one kutove, znate na koje mislim, i pobacate ono smeće što već drugi dan glumi dekor. Jer, znate, čistoća je pola zdravlja, a u čišćenju i ribanju je spas! Da ne izgleda kao da je tornado prošao, a da ga nismo ni osjetili, hehe!”

Radnik A je otvorio oči toliko široko da su mu zjenice postale astronomska pojava. Gledao je šeficu i zakolutao očima kao da je upravo doživio neponovljivi orgazam ravno iz svemira, bez dodira, bez predigre. Čista poslovna ekstaza.
Radnik B, s druge strane, klonuo je na stolicu. Treći srčani. Napad iz zasjede, i to pod pauzom kad čovjek samo želi uhvatiti malo kisika prije nego opet zaroni u radni pakao. Kolega mu je pod nos gurnuo poklopac jogurta kao refleksnu reanimaciju, ali bilo je kasno – čovjek je već u mislima bio na onom boljem radnom mjestu: vječni počinak.

I sad vi mislite da je to tragedija. Ali ne, dragi moji! To je prilika. Prilika za rast, prilika za timski rad, prilika za… motivaciju:

**”Dragi tim, dragi heroji radne svakodnevice!”**
Prije svega, želim vam svima zahvaliti što **danas radite**, što ste **jučer radili**, i što ćete, ako Bog i raspored daju, **raditi i sutra, preksutra, i sve dane do druge obavijesti**!
Znamo da novi pravilnik kaže da radnik **ne smije raditi više od 6 dana zaredom**, i mi to **ozbiljno poštujemo**. Zato smo pažljivo osmislili rotaciju: **neki od vas će velikodušno preuzeti više dana, da bi drugi mogli poštovati zakon**. **Zakon je zakon**, znate kako to ide!
I znam, možda se pitate: *”Ali zašto baš ja radim 10 dana u komadu?”*
A ja vam kažem – **zašto ne baš vi?** Vi ste ti koji imaju ono nešto. Vi ste ti na koje se možemo osloniti. Vi ste **elita radne etike**, **specijalci produktivnosti**, **marinci naše korporativne obale**.
Ova tvrtka ne bi bila to što jest bez vas. Doslovno – **netko mora raditi kad ostali odmaraju**, a tko bolje to zna od vas? Vi niste obični radnici. Vi ste **pokretači sustava**, **tihi heroji**, **ljudi s brojevima na ploči, ali srcem na pravom mjestu**.
I dok drugi piju kavu kod kuće, vi je pijete u hodu, na putu prema još jednoj smjeni. To nije izgaranje – to je **posvećenost**!
Zato vam kažem: ne gledajte na ovo kao na “9 dana zaredom”. Gledajte na to kao na **9 prilika da pokažete koliko vrijedite**. Da se istaknete. Da zaslužite onu čokoladicu na kraju mjeseca kad podijelimo zahvalnice u PowerPointu.
Zajedno gradimo kulturu! Kulturu u kojoj su neki od nas slobodni, a ostali – **potpuno zaposleni**.
Hvala vam. Sad, natrag na posao, ekipo! **Jer vaš osmijeh je naša najveća motivacija.**

*********************************INTERMEZZO**********************************